Kako doprijeti do baze?
Argentinski dokumentarni filmaš i politički aktivist Raymundo Gleyzer bio je osnivač Cine de la Base (Kino baze), militantne grupe koja je imala bliske veze s grupom Cine Liberación Fernanda Ezeqiela Solanasa i drugim filmskim pokretima Trećeg svijeta, tzv. Trećim filmom (Tercer Cine) kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih. Zajednička im je ekspozicija loših radnih uvjeta i vojne represije te buđenje društvene svijesti i političkog glasa; međutim, ubrzo dolazi do razilaženja dviju grupa oko podrške Juanu Perónu. Gleyzer postaje razočaran peronistima i njihovim korporativističkim pragmatizmom (vidi: Izdajice), dok je Solanas i dalje aktivno angažiran kao Perónov pristalica. Dok su Cine Liberación bili više fokusirani na estetsku inovativnost koja prati marksistička gledišta o ulozi nasilja u procesu nacionalnog oslobođenja, Gleyzer i Cine de la Base primarno su usmjereni na prenošenje jasne poruke radničkoj populaciji. Kako ostvariti kontakt s bazom, ljudima koji se svakodnevno bore na ulici, ključno je pitanje koje je preokupiralo Gleyzera. Surađivao je i na paradigmatskom revolucionarnom dokumentarcu i jednom od najinovativnijih filmova dvadesetog stoljeća Vrijeme žeravice (La hora de los hornos, 1968.) koji su autori Fernando Solanas i Octavio Getino snimili uz pomoć kolektiva sastavljenog od radnika, seljaka i studenata.
Grupa Cine de la Base bila je posvećena približavanju revolucionarnih filmova radnicima, gradeći diljem Argentine revolucionarnu kino mrežu i kontra-informacijski distribucijski kanal. Godine 1976. Gleyzera je, zajedno s desecima tisuća drugih umjetnika, intelektualaca, radnika i aktivista koji nikada nisu pronađeni (tzv. desaparecidos), otela i ubila Videlina vojna hunta. Jer, Raymundo je, riječima urugvajskog novinara i pisca Eduarda Galeana, radio „neoprostive filmove“. Gleyzerova udovica, producentica i montažerka zvuka Juana Sapire za 10. Subversive Festival ustupila nam je restaurirane i digitalizirane kopije njegovih filmova, napravljene u suradnji s Instituto Nacional de Cine y Artes Audiovisuales (INCAA). Trenutačno je u pripremi i engleski prijevod knjige Cynthie Sabat i Juane Sapire Compañero Raymundo, koju se nadamo uz prisutnost autorica predstaviti na narednom Subversive Festivalu.
Hommage u Dokukinu KIC uključuje Gleyzerove etnografske i političke filmove. Meksiko, zamrznuta revolucija (1970.) podastire sociopolitičku analizu izdaje Meksičke revolucije iz 1910. godine. Redatelj koristi rijetke filmske žurnale i arhivske snimke Pancha Ville i Emiliana Zapata te ih jukstaponira snimkama masakra u Tlatelolcu i Olimpijskih igara 1968. godine, kako bi komentirao neuspjeh revolucije svojega doba i krvavo ugušene studentske prosvjede. Film je svojedobno osvojio Zlatnog leoparda na Međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu. Gleyzerov jedini igrani film, Izdajice (1973.), napet je politički triler o životu sindikalnog militanta koji tijekom peronističke vladavine biva potkupljen od sindikalne birokracije; međutim, teško je razlučiti fikciju od stvarnosti. Osim tih dvaju dugometražnih filmova, prikazujemo i niz kratkiša koji dokumentiraju Gleyzerovu odlučnost da po svaku cijenu dovede do korjenitih društvenih promjena u Latinskoj Americi. Zemlja gori (1964.) prikazuje sumornu svakodnevnicu u ruralnim krajevima Brazila kroz priču o 35-godišnjem farmeru Juanu Amaru (šifra: sineast gladi Glauber Rocha i njegov Sertão). Quilino (1966.) je etnobiografija (suradnja s njezinim pionirom Jorgeom Preloránom) o domorocima obrtnicima ovisnim o hirovitosti vlaka punog turista koji periodično prolazi njihovim krajem. Iste godine snimljena je i trodijelna obiteljska saga Dogodilo se u Hualfinu o začaranom krugu siromaštva. Radikalni manifesti za ujedinjenje gerilskih skupina pod egidom Narodne revolucionarne vojske (ERP) u antiimperijalističkoj borbi Swift (1971.), B A N A D E (1972.) i Nemoj zaboraviti, nemoj oprostiti (1973.) nastali su pod geslom „Oružje i novac za socijalističku Argentinu“. Ubijaju me i ako ne radim i ako radim (1974.) inspiriran je pak taktovima pjesme metalurških radnika.
Osim Gleyzerovih filmova, prikazujemo testament preostalih članova Cine de la Base, snimljen nedugo nakon Raymundove smrti, iz egzila u Peruu – AAA[1] su tri oružane snage (1977.) baziran je na fragmentima otvorenog pisma pisca Rodolfa Walsha upućenog vojnoj hunti nakon nestanka dragih prijatelja. Očekivano, Walsh je ubijen u zasjedi dan nakon objave pisma. Film je nagrađen na 24. Međunarodnom festivalu kratkog filma u Oberhausenu. Prikazujemo i dokumentarnu posvetu Ernesta Ardita i Virne Moline Raymundo (2003.), koji nas podsjećaju na ono što su CIA i latinoameričke diktature pokušale bjesomučno uništiti, a to su sjećanje, ideali i hrabrost istine (parezija) usprkos mrmljanju govora smrti.
Dina Pokrajac
________________________________________
[1] Alianza Anticomunista Argentina (AAA) je Antikomunistička alijansa Argentine, ekstremno desničarska brigada smrti osnovana 1973. godine pod vodstvom Joséa Lópeza Rege.
