
U revolucijama 1789. u Francuskoj i Americi 1775. godine istesani su obrisi nacionalnih imaginarija koji će se preliti s 19. st. u borbe za opstanak „malih naroda“ diljem Europe, a u 20. st. i u kolonijalizirane dijelove Afrike i Južne Amerike. Unatoč tome što se organiziranje u nacionalnom kontekstu pokazalo destruktivnim u različitim povijesnim presjecima za emancipacijske pokrete, oni se i danas povlače u diskurse „nacionalnog oslobođenja“ i „nacije kao mobilizacijske strategije“. Nacije asocirane uz tijela i rad određenog stanovništva na nekom administrativno-pravno određenom teritoriju lokalnim elitama poslužile su za repliciranje istih mehanizama eksploatacije od kojih su obećavale otrgnuće. Ovo predavanje teži pokazati i argumentirati da nacija ne može biti dijelom progresivnih nastojanja, dapače, da će organiziranje modelirano njome nužno ugušiti revolucionarne zahtjeve.
Prijedlozi za čitanje:
Eric Hobsbawm, Nations and Nationalism since 1870: Programme, Myth, Reality, Cambridge University Press, UK, 1990.
Thorsten Mense, Kritika nacionalizma, Mizantrop, Zagreb, 2021.
Ronaldo Munck, Marxism and Nationalism in the Era of Globalisation, u: Capital & Class, 34(1), 2010, str. 45–53.
Fredy Perlman, Stalna privlačnost nacionalizma, u: Antipolitika, br. 3, 1984/2023, str. 11–33.
David Porter, Eyes to the South: French Anarchists and Algeria, AK Press, Oakland, SAD i Edinburgh, Škotska, 2011.
Nina Čolović je istraživačica u društveno-humanističkim znanostima zaposlena u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Njeni interesi u području obrazovanja granaju se od kritike političke ekonomije, s posebnim pogledom na socijalnu reprodukciju u marginaliziranim kontekstima, preko povijesti školstva i teorija njegova oblikovanja do mogućnosti izgradnje eksperimentalnih modela organizacije učenja. Piše doktorski rad situiran u kritiku simbiotske veze jezične standardizacije i formalnog obrazovanja.