Tilda Swinton glumi izvanzemaljsko biće u obličju žene (jer su njezini kreatori odlučili da će na taj način djelovati umirujuće na Zemljane). Poslana je na mirovnu misiju iz galaksije Prokion kako bi uspostavila kontakt s intelektualnom i političkom elitom Zemlje, no završi u ratnoj zoni, konkretno tzv. Crnom rujnu, sukobu koji se vodio između jordanskih oružanih snaga i PLO-a pod vodstvom Jasera Arafata, 1970. godine. Swinton je simulacija, robot, posebno dizajnirani prototip i visoko sofisticirana tehnologija za prikupljanje podataka a svoju misiju definira kao „potragu za nemogućim predmetima.“
Gotovo cjelokupna radnja filma odvija se u sićušnoj radnoj sobi i fokusirana je na poetičnu i filozofsku dijalošku razmjenu između Friendship i ciničnog ratnog reportera koji se zove Sullivan (aluzija na klasik Prestona Sturgesa Sullivanova putovanja) a glumi ga Bill Patterson. U komorne scene Wollen povremeno interpolira arhivske materijale i stvarne snimke minulog ratnog sukoba. Temeljno pitanje koje se provlači kroz njihove razgovore jest zašto ljudska rasa neumorno radi na vlastitom uništenju kao i uništenju planete i svih drugih vrsta na njoj. Film je to o odnosu simulacije i zbilje, sjećanja i identiteta, o ograničenjima jezičnih konvencija, seksualnih protokola i žanrovskih obrazaca koja valja nadići, ali prije svega o solidarnosti kao (ne)mogućoj misiji.
Friendship se poistovjećuje s Palestincima kao autsajderima i tuđincima bez doma jer i sama na Zemlji ima subalterni status. Strojevi su ovdje (za razliku od njene planete) još uvijek samo produžetak ljudske volje te ih kao takve ljudi preziru, nisu još postali inteligentni i emancipirali se. Računala kontroliraju svijet, ali za razliku od Friendship, nisu još dosegnula točku u kojoj im je stalo da svijet preživi. No kako piše Susan Sontag „Samilost je nestabilan osjećaj – potrebno ju je prevesti u djelovanje ili će izblijediti.“
U finalnoj sceni filma gledamo apstraktnu kompjutersku simulaciju sjećanja koja je Friendship akumulirala tijekom svoje potrage za nemogućim predmetima – iako je Sullivan opetovano naziva bićem bez sjećanja i povijesti. Ona preuzima i stihove palestinske pjesnikinje upućene dragom ubojici, no može li ih razumjeti? Jesu li to njena sjećanja ili samo prisvaja tuđa? Možda se identificira s Palestincima٠kama jer su oni٠e kao i ona bića bez vlastitog sjećanja, koje im je oduzeto. Dok sam Wollen i njegov alterego Sullivan ne mogu prevesti samilost u solidarno djelovanje, usprkos simpatiziranju s palestinskim narodom i proživljavanju sukoba s prve linije bojišta, Friendship kao ženski android ili feministički kiborg (Donna Haraway) „transcendira svoju dodijeljenu misiju, zadatosti rodnih binarnosti, novinarsku neutralnost i podjele rase, nacije i geografije“ (Hannah Hutchings-Georgiou) te se pridružuje Palestincima٠kama u njihovoj borbi. Filmsko vrijeme-prostor omogućuje ovu transformaciju i čini potragu za „nemogućim predmetima“ o kojima sanja Friendship latentno mogućom, vizualizirajući transnacionalnu solidarnost kao gradivno tkivo budućnosti planete.
(Dina Pokrajac)
Peter Wollen (1938. – 2019.) bio je teoretičar filma, redatelj i politički novinar. Studirao je engleski jezik na koledžu Christ Church u sklopu Sveučilišta u Oxfordu. Bio je dugogodišnji suradnik Pedagoškog odsjeka Britanskog filmskog instituta (BFI), te suradnik i jedan od urednika časopisa Screen. Predavao je film na brojnim sveučilištima te je prije povlačenja iz akademskog života bio profesor emeritus na Sveučilištu u Kaliforniji, Los Angeles (UCLA). Između 1974. i 1982. godine Wollen je zajedno s Laurom Mulvey napisao i režirao šest filmova – Pentesileja: kraljica Amazonki, Sfingine zagonetke, AMY!, Gledanje u budućnost, Frida Kahlo & Tina Modotti i Loša sestra. U pitanju su avangardni filmski eseji koji istražuju feminističku teoriju, semiotiku, psihoanalizu i ljevičarske politike. Peter Wollen također je koautor scenarija filma Profesija: reporter (1975.) Michelangela Antonionija. Njegov jedini samostalni film Smrt Prijateljstva (1987.) s Tildom Swinton u ulozi izvanzemaljke u mirovnoj misiji na Zemlji stekao je kultni status.
