Logori niču po beskrajnim zaleđima bijede, planetarnim predgrađima oskudice i pustoši, na periferijama zapadnih gradova. Množe se na granicama Europe i unutar njezina teritorija. Logori nisu sablast prošlosti. Oni svjedoče ne samo o propuštenom obećanju „nikada više“, koje se ipak ponovno dogodilo. Istodobno, kao mehanizmi razvrstavanja i kao instrumenti oduzimanja slobode, logori omogućavaju provedbu politike imuniteta i čine etničko čišćenje operativno mogućim.
moderira: Ante Andabak
Donatella Di Cesare redovita je profesorica teorijske filozofije na Odsjeku za filozofiju Sveučilišta Sapienza u Rimu, gdje je članica doktorskog kolegija, kao i na Sapienza školi za napredne studije (Sapienza School of Advanced Studies, SSAS). Njezino je mišljenje smješteno unutar kontinentalne filozofije (hermeneutika, dekonstrukcija — Nietzsche, Heidegger, Gadamer, Derrida), a bavi se temama istine i razumijevanja. Njezin je rad usmjeren na povezanost vremena i jezika (Walter Benjamin), pri čemu promišlja etička i politička pitanja drugoga i različitosti (Emmanuel Levinas). Holokaust je postao središnjom točkom njezina promišljanja (If Auschwitz is Nothing, 2023). Nakon što je već i kroz svoje ranije radove doprinijela brojnim studijama na tu temu, nakon objave Heideggerovih Crnih bilježnica dovela je u pitanje i odgovornost same filozofije za istrebljenje (Heidegger, the Jews and the Shoah. The “Black Notebooks”, 2016). Višestruko se bavila odnosom prema figuri stranca i tuđinca (Marranos. The Other of the Other, 2019), uključujući i pitanje migracija (Domaći stranici: Filozofija migracije, DAF, 2024.). Na razmeđi biopolitike i političke teologije analizirala je suverenost i oblike dominacije (Spinoza). Izazovi nasilja, vidljivog i nevidljivog, od totalitarizma (Arendt) do njegovih suvremenih oblika (teror, mučenje, rat), potaknuli su je na ponovno promišljanje gole egzistencije i ljudskih prava. Pozvala je filozofiju da se vrati pólisu, oblikujući mogućnost radikalnog mišljenja koje bi povezivalo egzistenciju i zajednicu (The Political Vocation of Philosophy, 2021). Posljednjih godina artikulirala je kritiku državne politike, pridonoseći redefiniranju pojma demokracije (Democracy and Anarchy, 2024).
