Na početku 2026., sve više se govori o skorom pucanju američkog investicijskog mjehura nastalog oko umjetne inteligencije. Obećanja o radikalnom pomaku u stvaranju post-ljudske inteligencije i fantastičnim porastima produktivnosti rasplamsali su iracionalne strasti (animal spirits) investitora do te mjere da jedan financijski komentator sažima situaciju ovako: «Amerika je sada jedna velika oklada na umjetnu inteligenciju». Tržišna vrijednost kompanija povezanih sa umjetnom inteligencijom porasla je deset puta u proteklom desetljeću, dok su fiksna ulaganja u sektor u cjelini toliko masivna da su primarni pokretač rasta američke ekonomije u 2025. godini. Trka za izgradnju umjetne inteligencije za sobom povlači ogromnu fizičku izgradnju podatkovnih centara, računalne opreme, sustava za hlađenje, mrežne infrastrukture, priključaka na električnu mrežu i energetske infrastrukture. Računalni i pohrambeni kapaciteti za treniranje i, iznad svega, za rad modela umjetne inteligencije utjelovljeni su u ovoj složenoj i skupoj mašineriji.
Ovo izlaganje predlaže ispitivanje naglog porasta financijske vrijednosti UI povezanih dionica i kapitalnih izdataka za UI povezanu imovinu kroz gledište teorije krize prekomjerne akumulacije te raspravlja o specifičnostima ove UI groznice (rush) u svjetlu debate o intelektualnom monopolu i tehnofeudalnom trendu u prekasnom (too late) kapitalizmu. Nakon što dokumentiram razmjere UI investicijskog mjehura, predložit ću da je sva ova financijska spekulacija u ovom sektoru ustvari nusproizvod logike ulaganja u svjetlu onoga što je David Harvey nazvao „kapitalističkom nužnom strašću za tehnološkom promjenom koja proizvodi višak vrijednosti“. Zatim ću identificirati ranjivosti koje proizlaze iz viška kapitala uloženog u UI u odnosu na mogućnosti valorizacije, uzimajući u obzir neravnomjernu izgradnju UI lanca vrijednosti, neizvjesnosti oko očekivane potražnje za UI proizvodima, životne cikluse UI računalnih kapaciteta, nedostatke ekoloških resursa i ozbiljnu opasnost od opće demoralizacije radne snage. Međutim, samo prepoznavanje ove dinamike prekomjerne akumulacije nije dovoljno. Razvoj UI kapaciteta također treba analizirati u kontekstu kapitalizma koji stari, gdje povijesna tendencija prema socijalizaciji rezultira kodiranjem onoga što je Pasquinelli nazvao „oblicima društvene suradnje i kolektivne inteligencije“, čime se zadire u temeljne aspekte načina proizvodnje i podižu novi politički ulozi.
Cédric Durand profesor je političke ekonomije na Sveučilištu u Ženevi. Predmet njegovog istraživačkog rada promjene su suvremenog kapitalizma. Autor je knjiga Fictitious Capital: How Finance is Appropriating our Future (2017.), Techno-feudalism: Critique of the Digital Economy (2024.) i How to Change Course: The Principles of Ecological Planning (u koautorstvu s Razmigom Keucheyanom, 2027.). Redovito objavljuje u New Left Reviewu i sudjeluje u javnim raspravama.
Raspored predavanja
- Dokukino KIC
