Među progresivnim političkim inicijativama koje se bave klimatskim slomom, narativ koji uokviruje urgentnost borbe često glasi otprilike ovako: moramo djelovati odmah kako bismo sačuvali planet za buduće generacije. Ova politika usmjerena prema budućnosti nije ograničena samo na inicijative koje se bore protiv klimatskih promjena, već ju je moguće pronaći i među pripadnicima_ama drugih progresivnih snaga. U pravilu se gotovo i ne poziva na neke prošle emancipatorne projekte, već se pogled usmjerava u budućnost.

Ova intervencija ima za cilj reaktualizirati tezu Waltera Benjamina, prema kojoj povijesni materijalistički subjekt sadašnjice nije najsnažnije povezan s generacijama koje dolaze, nego s prošlošću: prema Benjaminu, zadaća historijskog materijalizma jest spašavanje prošlih emancipatornih borbi pobjedama u sadašnjosti. U tom smislu, rad će nastojati reaktualizirati neke lekcije iz prošlosti političke organizacije koje bi nam mogle poslužiti u trenutnom stanju stvari. Konkretno, ako je Benjamin nasuprot mehaničkih dijalektičara tvrdio da historijski materijalizam treba povući kočnicu za nuždu u vlaku povijesti, glavno pitanje danas (u vrijeme klimatskog sloma) upravo nije treba li tu kočnicu povući ili ne, već kako.

Ovo nas dovodi izravno do pitanja odnosa između (danas nestajuće) radničke klase u klasičnom smislu i proletarijata kao političkog subjekta: ako je proletarijat kao emancipatorni politički subjekt taj koji će povući spomenutu kočnicu, njegovo ustrojstvo ne ovisi o empirijskom postojanju radničke klase, već o političkoj organizaciji.

moderira: Ante Andabak