U svojoj istraživačko-umjetničkoj praksi Driant Zeneli sustavno ispituje rubne točke stvarnosti i fikcije, znanosti i mitologije, sjećanja i budućnosti. Njegovi radovi proizlaze iz konkretnih geopolitičkih situacija – napuštenih industrijskih postrojenja, fragmenata znanstvene fantastike, kolektivnih utopija i distopija koje preoblikuje kroz medij filma, crteža, teksta ili videoinstalacije. Ono što Zenelijevu praksu čini osobitom nije samo njezina formalna hibridnost, već sposobnost da kroz poetike marginalnih geografija i „nemogućih“ znanstvenih narativa generira prostore političke imaginacije. Njegov rad nije tek reprezentacija društvenih tenzija, nego radije njihova rekonfiguracija, odnosno prijevod u prostore spekulacije i neizvjesnosti u kojima se naziru uvjeti za nova mišljenja.
U okviru višegodišnjeg kustoskog programa Kinematografije otpora koje su osmislile Dina Pokrajac i Leila Topić, a što u fokus stavlja umjetničke prakse koje destabiliziraju uobičajene modele znanja, moći i reprezentacije, Zenelijeva izložba nije pozicionirana samo kao autonomna jedinica, nego kao točka u širem procesu. Njegovi radovi ne dokumentiraju otpor nego ga izmišljaju i iznova kombiniraju. Oslanjajući se na spekulativnu metodologiju kako je definira Marina Vishmidt (Speculation, MIT Press, 2023), Zeneli djeluje unutar prostora epistemološke kontingencije: on raskida s idejom linearnog progresa, stabilnog subjekta i znanja kao akumulacije. Umjesto toga, film postaje medij fragmentacije, propadanja i otpora prema jednosmjernoj povijesti.
Zenelijeva spekulacija ne proizlazi iz fantazije o alternativnim svjetovima nego iz pukotina stvarnosti. Riječ je o napuštenim industrijskim postrojenjima, indeksu propalih modernizacijskih projekata ili o osobnoj kozmologiji pojedinaca koji nisu stručnjaci, ali imaju vlastite teorije o svemiru. Njegovi protagonisti nisu glumci nego suautori. Umjesto da priče „prenosi“, Zeneli ih s njima gradi – kroz višegodišnje odnose i zajedničke procese, u kojima se film ne shvaća kao reprezentacijski medij nego poput otvorene platforme za razmjenu imaginacije, iskustva i nesigurnosti.
U skladu s kustoskim pristupima koji izložbu promišljaju kao procesualni aparat znanja (Exhibitions as Research, Routledge, 2019), ova izložba nije puko izlaganje rada, nego konstrukcija odnosa – između slike i prostora, publike i zvuka, gravitacije i pogleda. Postav je koncipiran kao otvoreni sistem, prostorno-afektivna konfiguracija u kojoj se medij filma širi izvan ekrana: u vibracije zvuka, u temporalnost instalacije, u tijelo gledatelja. Time izložba stvara uvjete za ono što Denise Ferreira da Silva naziva „poetikom razlikâ bez razdvajanja“ – za su-postojanje heterogenih vremena, glasova i kozmičkih slojeva koji ne traže harmoniju, nego suživot.
Rad koji predstavljamo Zatim sam pronašao meteorite u svojoj sobi (And Then I Found Some Meteorites in My Room , 2018), trokanalna je video-instalacija koja uključuje live streaming s Međunarodne svemirske postaje (ISS) i zvučni performans DJ Sulejmani. U njezinu središtu nalaze se Bujar i Flora, otac i kći koji žive u blizini bivšeg metalurškog kompleksa u Elbasanu, Albanija. Bujar, fasciniran svemirom, razvija osobne teorije o tamnoj tvari i strukturi Sunčeva sustava, dok Flora kroz glazbu, pod imenom DJ Sulejmani, osmišljava vlastiti zvučni jezik izvan logike jezika i nacije. Njihove priče nisu ekscentrični kurioziteti; one su prijenosnici svijeta u kojem znanje nije institucionalizirano, u kojem su propali modeli proizvodnje ostavili mjesta za imaginaciju kao jedinu dragocjenu i vrijednu valutu.
Rad je dio trilogije Beneath a Surface There’s Just Another Surface (2015–2019), koja se bavi odnosima između zemlje i svemira, neuspjeha i utopije, stvarnosti i snova. Svaki dio trilogije oslanja se na specifične lokalne uvjete, na protagoniste koji nisu glumci, već supokretači narativa. U tom kontekstu, Zenelijeva praksa je i radikalno etička – ona se ne odnosi na druge, nego s njima proizvodi prostor umjetnosti kao zajedničkog mišljenja, čak i kada ono ostaje neizrecivo.
Kinematografije otpora su višegodišnji muzejski program koji Muzej suvremene umjetnosti Zagreb razvija u suradnji sa Subversive Festivalom. Program predstavlja međunarodne filmske autorice i autore čiji opus nastaje na sjecištima strategija i praksi suvremene umjetnosti i filma, spajajući izražajne mogućnosti umjetničkog filma, filmskog eseja i otvorenosti k eksperimentu. Kinematografije otpora zanimaju se za autorske pozicije koje se opiru srednjostrujaškim kanonima, a odlikuje ih intermedijalnost i intertekstualnost pristupa, kao i otvorenost prema različitim temama. Otpor iz naziva programa očituje se kao nalaženje novih modela i načina nasuprot uobičajenim modelima promišljanja medija filma, proširene fotografije te filmske i multimedijske umjetnosti. Do sada su u sklopu Kinematografija otpora predstavljeni opusi i video-instalacije umjetnica Maud Alpi (2018.), Sabine Mikelić (2019.), Nicole Hewitt (2021.), Jasmine Cibic (2023.), Nike Autor (2023.) i Milice Rakić (2024.).
Izložba će biti otvorena do 25. lipnja 2025.
Driant Zeneli (rođen 1983. u Shkodri, Albanija) je vizualni umjetnik čija se praksa razvija na raskrižju filma, performansa, instalacije, teksta i crteža. Njegovi radovi rezultat su dugotrajnih kolaboracija s protagonistima i zajednicama, a temelje se na propitivanju neuspjeha, utopije, znanstvene spekulacije i mogućnosti drugačije imaginacije u kontekstu postindustrijskih pejzaža, napuštenih ideoloških projekata i geopolitičkih tranzicija. Zenelijeva metodologija odbacuje ideju autoritativnog narativa u korist procesa koji počivaju na fragmentaciji, suradnji i otporu prema jednoznačnoj povijesti.
Predstavljao je Albaniju na 54. Venecijanskom bijenalu (2011.), sudjelovao na 14. Sharjah bijenalu (2019.), Manifesta 14 u Prištini (2022.) te na Sharjah Biennalu 16 (2025.), gdje je izlagao u sklopu tematske sekcije posvećene spekulativnim vizijama tehnologije i planeta. Njegovi su radovi prikazani u institucijama poput Centre Pompidou u Parizu, MAXXI u Rimu, Muzeja savremene umetnosti Vojvodine, Villa Romana u Firenci, Galleria Nazionale d’Arte Moderna e Contemporanea u Rimu te mnogim drugim međunarodnim muzejima, galerijama i festivalima. Dobitnik je više rezidencija i nagrada, među kojima se ističu Akademie Schloss Solitude (Stuttgart), KulturKontakt Austria i njujorški ISCP.
Zeneli je suosnivač kolektiva Harabel Contemporary iz Tirane, platforme za suvremenu umjetnost koja aktivno intervenira u institucionalne i urbane prostore. Njegova umjetnost ne traži reprezentaciju stvarnosti, već njezino iskrivljenje, prevođenje i razlaganje – u korist novog zajedničkog mišljenja, koje nastaje u pukotinama poznatog. Živi i radi između Tirane i Torina.
