
Svjetlonoše portretiraju osam žena koje destiliraju arhiv kulturalnih radnika iz zemalja pokreta Nesvrstanih u glazbenu kompoziciju. One prevode i dešifriraju riječi u zvukove, glazbu i koreografiju te unutar zajedničkog soničkog proglasa preinačuju neispunjena obećanja prošlosti u probu za našu sadašnjicu. Snimajući ih diljem bivše Jugoslavije na izoliranim arhitektonskim lokalitetima okruženim veličanstvenom prirodom, koji su nekoć služili za buđenje transnacionalne solidarnosti, Jasmina Cibic nastoji ponovno upisati odsutni ženski glas u povijest izgradnje alternativnih svjetova. U tu svrhu prisvaja govore iznesene na Prvoj konferenciji kulturalnih radnika iz zemalja članica pokreta Nesvrstanih koja je održana 1985. u Titogradu. Tijekom ove manifestacije okupljeni akademici, umjetnici, kustosi i političari predstavili su strategije za postizanje kulturalne nezavisnosti, duhovne dekolonijalizacije, moralne rehabilitacije i emancipacije nezapadnih zemalja. Njene protagonistkinje koriste monumentalnu arhitekturu i krajolike kao pojačala za vlastite glasove i djelovanja, zagovarajući feminističko čitanje arhitektonskih poprišta i reaktiviranje njihova potencijala za izgradnju alternativnog svijeta iz feminističke leće. Odsutni ženski glas ovdje je otjelovljen kao moćni kodni signal koji reafirmira mogućnost emancipirane budućnosti i kolektivnog djelovanja. (Dina Pokrajac)
Nagrade i festivali:
Ji.hlava International Documentary Film Festival (2024) – svjetska premijera
Jasmina Cibic multimedijalna je umjetnica koja u svojem radu istražuje ispreplitanja državne moći, kulture i rodnog konstrukta te ispituje instrumentalizaciju kulture od strane političkih sila u trenucima društvenih i ideoloških kriza kroz povijest. Cibic konceptualno povezuje teme ljudskih prava, institucionalnih autoriteta i socijalne pravde u odnosu s umjetnosti te ističe vrijednost umjetničkog djela kao oblika meke moći. Rezultate svojih istraživanja prenosi u jezik filma i jezik kazališnih kompozicija koji uključuju fotografiju, performans i instalaciju. Predstavljala je Sloveniju na 55. Venecijanskom bijenalu s projektom For our Economy and Nation. Filmovi su joj prikazivani u raznim muzejima, galerijama i na festivalima: Barbican London, Whitechapel Gallery, CCA Montreal, HKW Berlin, Louvre, Les Rencontres Internationales Paris, Aesthetica, Berwick Film and Media Arts Festival, BFI London Film Festival, Dokfest Kassel, CPH:DOX i dr. Osvojila je B3 Biennial of the Moving Image Award (2020.) i Film London Jarman Award (2021.).