Dizajn, socijalizam, modernizam: Didaktička izložba
KIC – Galerija na katu
Otvorenje izložbe / 16. 5. / 12.00
kustoska koncepcija: Dejan Kršić
suradnici: Marko Golub i Tena Lovrenčić
Izložba Dizajn, socijalizam, modernizam: Didaktička izložba polazi od shvaćanja da upravo dizajn, vizualne komunikacije, popularna kultura i umjetnost u najširem smislu, mogu biti “kraljevski put” za analizu i tumačenje razvoja jugoslovenskog društva u periodu socijalističke modernizacije druge polovine 20. stoljeća. Svojim opsegom izložba ne pretendira na sveobuhvatni kritički pregled niti prikazati neki idealan izbor “najvećih remek djela” iz povijesti domaćeg dizajna, nego prije svega kroz prizmu dizajna i vizualnih komunikacija postavljati pitanja kako su se unutarnje dinamike i napetosti društvenih odnosa reflektirale u sferi jugoslavenske kulturne proizvodnje. Na koji su način vizualni jezik, grafički dizajn i umjetničke prakse oblikovali – i bili oblikovani – promjenama društva?
Priče koje danas kao društvo sebi pričamo o socijalističkom periodu i umjetnosti tog vremena daleko su od jednostavnih. Prepune su kontradikcija, ambivalentnosti, ideološki suprotstavljenih pozicija i tumačenja, i upravo zbog toga se – posebno u postsocijalističkom kontekstu – simplificiraju i svode na klišeje. Ustaljene odrednice kao što su “socijalistička umjetnost” i “umjetnost u socijalizmu”, često više prikrivaju nego što nam otkrivaju. Prva podrazumijeva da je cjelokupna umjetnost tog vremena nužno bila ideološki određena i predmet političkog dikatata. Druga sintagma pak odnos umjetnosti i društvenog predstavlja pasivno i depolitizirajuće, kao nešto što se “naprosto događalo” unutar društvenog sustava, svodeći tako umjetnice i umjetnike na pasivne aktere bez stvarne moći djelovanja, kreiranja društvenih transformacija ali i pregovaranja i otpora. U oba slučaja tako se prikrivaju složeni međuodnosi umjetnosti i politike. Sintagma umjetnost socijalizma, priznaje da su umjetnost i dizajn tog razdoblja nastajali u dinamičnim odnosima prema socijalističkom projektu modernizacije i društvene emancipacije.
Shvaćajući proizvode grafičkog dizajna kao materijalne tragove jednog društva u određenom vremenu, izložba Dizajn, socijalizam, modernizam posvećena je odnosu, smjenama i međusobnim napetostima tendencija koje su poznate ali često nejasno definirane – ili do karikature pojednostavljene – pod nazivima socijalistički realizam, socijalistički modernizam i socijalistički estetizam. Dok je rascjep socijalističkog realizma i socijalističkog modernizma često tematiziran, pa tako i sveden na nekoliko često problematičnih klišea, odnos socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma je daleko manje i rjeđe obrađivan.
Sam pojam socijalističkog estetizma skovao je književni teoretičar Sveta Lukić za promjene u književnosti pedesetih i šezdesetih godina, a kasnije se povremeno koristio i u likovnoj kritici – posebno u promišljanjima arhitekture (npr. spomeničke produkcije Bogdana Bogdanovića) te u analizi promjena lirske apstrakcije i posebno komodifikacije radikalnog enformela. U hrvatskoj likovnoj kritici, međutim, taj pojam nije zaživio niti se posebno teorijski promišljao, a osobito ne u odnosu na produkciju grafičkog dizajna koja se zadržava u tradivionalnim suprotstavljanjima realizma i modernizma, figuracije ilustratorskog pristupa i redukcije geometrijske apstrakcije.
Pojam Didaktička izložba, upotrebljen u podnaslovu, izravna je referenca na davnu Didaktičku izložbu apstraktne umjetnosti koju je kasnih 50-ih pokrenula grupa umjetnika, povjesničara umjetnosti i kustosa okupljenih oko tadašnje Gradske galerije suvremene umjetnosti (danas MSU) ali podsjeća i na izložbu Designed in Croatia – Didaktička izložba koju je 2009. Kršić realizirao u tada novopokrenutoj Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva, pa ovu izložbu možemo shvatiti kao nastavak interesa za ono što nazivamo “knjigom u mediju izložbe”. Sastoji se od mnoštva u prostoru “kolažiranih” originalnih radova, reprodukcija, tekstova, referenci i fusnota koje govore o promjenama dizajna, vizualnih komunikacija i u širem smislu umjetnosti i društva tijekom četiri desetljeća.
