Kad bih imala noge, nabila bih te

Linda je zaposlena njujorška majka na izmaku snaga. Kada joj se jednog dana strop doslovno uruši na glavu, prisiljena je suočiti se s još jednom krizom i preseliti u jeftini motel sa svojom malenom kćeri, dok paralelno navigira pregovore s tromim majstorima, djetetovu tajanstvenu bolest, odsutnog supruga, nestalu pacijenticu i promenadu ljudi koji su nesposobni i nevoljki pomoći joj.

Kad bih imala noge, nabila bih te je nadrealna crnohumorna kronika mentalnog raspada i majčinstva na rubu.  Satkana je od onih bolno apsurdnih ali urnebesnih trenutaka kada ljubav nije dovoljna dok valovi frustracije, bespomoćnosti i ljutnje zapljuskuju gledatelje_ice s platna. Bravurozna glumačka izvedba donijela je Rose Byrne Srebrnog medvjeda, Zlatni globus te nominaciju za Oscara. U filmu joj se pridružuju televizijski voditelj Conan O’Brien (kao prezrivi i nezainteresirani psihoterapeut), harlemski reper A$AP Rocky (kao šarmantan ali mutan upravitelj motela), a tu je i sama redateljica Mary Bronstein u ulozi iritantne i docirajuće doktorice Spring. Halucinogeni ritam i kretanje kamere te tjeskobna atmosfera filma otvaraju pukotine između banalnosti svakodnevne neuroze i paranoičnog ponora u ludilo. Majčinstvo ne bi trebalo ovako izgledati, bar se Linda u to očajnički želi uvjeriti dok je obuzima nelagodna tišina, a rupa u stropu biva sve veća i veća. Tijekom cijelog trajanja filma smijemo se i šizimo zajedno s ovom nesavršenom, teškom i kompliciranom ženom zakržljalih majčinskih instinkta koja je traumatizirana očekivanjima i okolnostima nad kojima nema kontrolu – kada misli da stvari ne mogu biti gore, one se samo pogoršavaju. Dok Linda neuspješno balansira kaosom u koji se pretvorio njen profesionalni i privatni život, skupa s njom mantramo „nije pošteno ali sama si si kriva“ i upadamo u beskonačnu spiralu sumnje.