Ispod oblaka

Između Vezuva i Napuljskog zaljeva zemlja s vremena na vrijeme drhti dok fumarole Flegrejskih (gorućih) polja onečišćuju zrak. Ruševine koje leže ispod – Pompeji, Herculaneum, zatrpane rimske vile – govore o budućnosti koju je zakopao protok vremena. Iz ovih tragova povijesti i sjećanja podzemnog svijeta izranja manje poznati Napulj u crno-bijelim slikama koje su ispunjene prigušenom vitalnošću. Gianfranco Rosi proveo je tri godine živeći i snimajući ispod vezuvskog horizonta, iscrtavajući tragove prošlosti, iskopavajući vrijeme, ostatke svakodnevnih života. Promatrajući oblake i dim koji se nadvija nad Flegrejskim poljima. Pritom prigrljuje slučajnost susreta, mjesta, date situacije. Njegovi se kadrovi formiraju dok priče oživljavaju. Između mora, neba i vulkana razotkriva se novi arhiv istinitog i mogućeg.

Napulj je grad koji obično snimaju pod jarkim mediteranskim koloritom i svjetlom. No Rosi ga je izabrao prikazati u crno-bijeloj vizuri. Cocteau je svojedobno napisao kako Vezuv proizvodi sve oblake ovog svijeta. Ti oblaci odveli su Rosija do naslova i estetike filma. Ispod oblaka svjetlo mijenja svoju narav: nestaju sjene a sve se prikazuje u novom obličju. Crno i bijelo tjera nas ga sagledamo prisutna mjesta, tijela i geste na drukčiji način u potrazi za dubljom istinom koju skrivaju u svojoj imanentnoj slici.

Svi Rosijevi filmovi (primjerice Gori more) situirani su u specifični lokalitet no odražavaju neumoljive tokove globalnih politika. Ispod oblaka pokazuje kako ratovi u Siriji i Ukrajini urezuju neočekivane tragove u teksturu grada. Dokumentirajući mjesta tranzicije i povezanosti, koliko god ona bila krhka, Rosi postavlja važna pitanja i imaginira prostor u kojem ispresijecani traktovi postaju točke susreta i uporišta filmske forme. Pritom tretira marginu kao područje kontakta i interakcije, možebitni prolaz.

Napuljska dolina mjesto je koje se neprestano kreće između površine i dubine: ruševine, podzemne iskopine, oblaci, fumarole, podrhtavanja zemlje. No jednako je tako oblikuju svakodnevni pogledi koji se razmjenjuju između ljudi: djece, arheologa, učitelja, vatrogasaca, mornara. Teritorij funkcionira kao tranzitna zona između onoga što jest i što bi moglo biti. Ispod oblaka donosi uvid u svijet koji se radije skriva negoli razotkriva a njegovi stanovnici levitiraju između prošlosti i sadašnjosti, između svjetla i sjene.