Tatin štap / Dad’s Stick 2012, 5 min.
Tatin štap vrti se oko tri dobrano korištena predmeta koje je redatelju pokazao njegov otac malo prije nego što je umro. Redatelj, usredotočen na tajnovite artefakte i događaje povezane s njihovom povijesti, uspostavlja dijalog između apstrakcije i doslovnog značenja. U radu seže više od pola stoljeća u prošlost, istražujući kontradikcije sjećanja, ne bi li stvorio zaobilazan portret „perfekcionista smirene ruke”.
Muzejski primjerak (Hotelski dnevnici #2) / Museum Piece (Hotel Diaries #2) 2004, 12 min.
Dok rat u Iraku traje, jednodnevno razgledavanje i obilježja njemačkog hotela potiču na struju misli o većim i manjim događajima. Muzejski primjerak drugi je video u nizu Hotelskih dnevnika, snimanih u razdoblju od više od šest godina u raznim hotelima u šest različitih država. U tim ostvarenjima, koji se poigravaju s neočekivanostima i slučajnostima, hotelska soba postaje „pronađeni” filmski set na kojem arhitektura, namještaj i dekoracije redatelju služe kako bi malene avanture povezao s velikim svjetskim događanjima.
Bacanje kamenja (Hotelski dnevnici #3) / Throwing Stones (Hotel Diaries #3) 2004, 11 min.
Dok kamera gleda kroz prozor s rešetkama a sat pokazuje četiri sata u jednom švicarskom gradu, smrt Yassera Arafata otpočinje putovanje kroz vrijeme.
Planina zastava / Flag Mountain 2010, 8 min.
Pogled preko granice u Nikoziji, podijeljenom glavnom gradu Cipra. Kamera gleda na grčko-ciparske krovove na jugu i planine Republike Turske na sjeveru, na kojima se obilježja nacionalne pripadnosti naglašavaju filmskim sredstvima. U izmjeni makro- i mikro-perspektiva, Planina zastava dramski spektakl suprotstavlja običnom životu. Za to vrijeme stanovnici obaju strana obavljaju svoje svakodnevne poslove.
Tko smo? / Who Are We? 2016, 4 min.
Dana 23. lipnja 2016. Velika Britanija glasala je za izlazak iz Europske Unije. Tko smo mi? ponovna je obrada materijala s televizijske debate na BBC-u emitirane nekoliko tjedana ranije.
Pjesma za Europu / Song for Europe 2017, 4 min.
Dana 1. prosinca 1990., u žiži medijske pozornosti, svijet promatra kako se građevinski radnik iz Dovera Graham Fagg penje kroz rupu u zidu od krede 40 metara ispod dna kanala La Manche i rukuje s Philippeom Cozetteom, građevinskim radnikom iz Calaisa, te kliče „Vive la France!“ Dana 23. lipnja 2016. Velika Britanija glasa za izlazak iz Europske Unije. Nadahnuta porukom vozačima na vlakovima Eurotunela, Pjesma za Europu pod vodom slavi vezu Velike Britanije s kontinentom.
Jour de Fête 2017, 1 min.
Posljednjeg tjedna u srpnju selo Serviès-en-Val na jugu Francuske uživa u godišnjim svečanostima. Pozornica se podiže na glavnom trgu, a zabavne atrakcije postavljaju, povremeno na neočekivanim mjestima.
COVID poruke / Covid Messages 2020, 22 min.
COVID poruke čine šestodijelni video koji se temelji na emitiranim konferencijama za novinare koje je engleski premijer Boris Johnson držao povodom pandemije COVID-19. Rad se fokusira na pokušaje britanske vlade da suzbije širenje virusa s pomoću čarolija i rituala. Dok se pandemija širi i brojke umrlih rastu, premijer opetovano griješi u prosudbi. Ogorčeni njegovim mnogobrojnim pogreškama, duhovi mrtvih ustaju i interveniraju.
John Smith (1952.) studirao je na Royal College of Art u Londonu. Nakon što je diplomirao 1977. postao je aktivni član London Filmmakers’ Co-op. U formativnim godinama inspirirala ga je konceptualna umjetnost i strukturalni film ali ga je istovremeno fascinirala imerzijska snaga naracije i izgovorene riječi. Smith je stvorio raznolik opus koji zamagljuje granice između dokumentarizma i fikcije te zaigrano istražuje i razlaže filmski jezik. Njegovi filmovi često su čvrsto ukorijenjeni u svakodnevnici a karakteriziraju ih formalna inovativnost, subverzivni humor i iskošeno pripovijedanje. Neki njegovi poznati filmovi: The Girl Chewing Gum (1976), The Black Tower (1987), Blight (1996) i Dad’s Stick (2012). Od 1972. John Smith snimio je više od 60 filmova, videa i instalacija koji su prikazani u kinima, umjetničkim galerijama i televizijama diljem svijeta te osvojili niz nagrada na međunarodnim filmskim festivalima. Dobitnik je Paul Hamlyn Foundation Artist’s Award u 2011. i Film London’s Jarman Award u 2013. Održao je brojne samostalne izložbe, između ostalog u Museum of Contemporary Art, Leipzig (2015.), Centre d’Art Contemporain de Noisy-le-Sec, Pariz (2014.), Kestnergesellschaft, Hanover (2012.), Royal College of Art Galleries, London (2010.), Ikon Gallery, Birmingham (2006.) i Kunstmuseum Magdeburg (2005.). Retrospektive njegovih filmova održane su na Venecijanskom bijenalu 2007. te na filmskim festivalima u Oberhausenu, Tampereu, Leipzigu, Sankt Peterburgu, La Rochelleu, Lussasu, Mexico Cityju, Uppsali, Corku, Sarajevu, Prizrenu, Minhenu, Regensburgu, Stuttgartu, Vilniusu, Karlstadu i Winterthuru. Njegovi radovi nalaze se u kolekcijama Tate Gallery; Arts Council England; Museum of Modern Art, New York; Muzeum Sztuki, Lodz; FRAC Île de France, Pariz; Kunstmuseum Magdeburg; Wolverhampton Art Gallery i Ferens Art Gallery, Hull. Živi i radi u Londonu i profesor je emeritus na University of East London.
