Eksperimentalni projekt iranskog filmskog majstora Abbasa Kiarostamija koji je snimao tijekom posljednje tri godine života. Riznica od 24 četiri i pol minutna filma koja su nadahnule nepokretne slike, uključujući slike i fotografije. Svaka sekunda filma sastoji se od 24 kadra. Svaka slika poziva nas da se upitamo: što se dogodilo prije ili nakon nastanka pojedine slike? U ovoj meditativnoj, sineastičkoj zbirci četvrtinskih kratkiša Kiarostami oživljava statične slike i pritom razotkriva esenciju i fascinaciju filmske umjetnosti. Abbasov sin Ahmad dovršio je film nakon očeve smrti u srpnju 2016. godine. Prvi kadar od ukupno 24, remek-djelo je sjevernoeuropske renesanse, Lovci u snijegu flamanskog slikara Pietera Bruegela Starijeg iz 1565. godine, koje Kiarostami nakon Solarisa Tarkovskog i von Trierove Melankolije oslobađa metafizičkih konotacija i vraća zemlji, selu i zimskom popodnevu. Ostali kadrovi inspirirani su fotografijama koje je snimio sam Kiarostami te ih zatim obrađivao, dodajući zvuk, pokret (često životinje koje lutaju) i vremenske efekte, stvarajući iz okoline savršeno komponirane tableux vivants. Muzejska instalacija na velikom platnu dosljedno Kiarostamijevu neumornu duhu razbija granice između činjenice i fikcije, postavljajući nam po posljednji put pitanje o svrsi i namjeni filmskog medija, „Volim filmove koji uljuljkaju publiku u san… Na nekim sam filmovima zadrijemao dok sam ih gledao u kinu, no zbog istih tih filmova kasnije sam proveo neprospavane noći, razmišljajući i dalje o njima ujutro, pa i tjednima kasnije. Takve filmove volim“, rekao je u jednom intervjuu Kiarostami. Dašak tragedije salijeće ove meditativne, hipnotičke, izazovne i opipljivo stvarne minijature koje nas for the last time uvode u autorov svijet, tvoreći prikladnu, iako nenamjernu elegiju.
(Dina Pokrajac)
