Naslov trećeg filma Patricka Devala priziva istoimeni avangardni časopis koji je izdavao Georges Bataille u mjesecima prije izbijanja Drugoga svjetskog rata. „Poput električne britvice kamera dodiruje kožu. Što može biti prikladnije u srpnju 1968. negoli snimiti studiju nasilja koja neizbježno dovodi do revolucije? Pogotovo stoga što je u pitanju bio politički promašaj: svibanj 68’ nije doveo u pitanje funkcioniranje države. Umjesto toga polarizirao je Francusku: Acéphale je jedan od rijetkih dokumenata snimljenih iz perspektive „druge Francuske“ kojoj je bilo dosta starog načina života, koja ga više nije mogla podnijeti, zahtijevajući nasilje i bijeg. Film je to u egzilu, bez kraljevstva, u gradu koji nastanjuju poludjeli ostaci njegovih građana i mitova (njegova je religija u dronjcima). Film koji pokreće mršavi kraljević (Laurent Condominas koji je radio kao model prije nego što je postao fotograf)… Acéphale je film koji se bori s vlastitim unutarnjim konfliktom; riječ je o minimalističkoj, asketskoj objavi idealistične i nesebične kapitulacije; gubitak sebstva u korist utopijskog labirinta, napuštanje sebstva u vrtu ludila. No, istovremeno riječ je o potrazi za individualnom slobodom. Na licima mladih ljudi, koji sačinjavaju njegovu tanašnu postavu, iščitavamo intenzitet, strah i iznad svega svijest o povijesnom kontekstu njihove avanture.“ (iz teksta L’Eclaireur / The Scout Philippea Azouryja)
„Naši filmovi ostarjeli su četrnaest godina te danas pred publikom dvadesetogodišnjaka nosimo nejasan osjećaj krivnje: ove fantastične priče nisu ostavile svoj trag u povijesti filma, vjerne svojem projektu otapanja u oceanu potrošačkog društva, ovi otpadci kinematografske demencije svjedoče 24 istina po sekundi, poput unutrašnjih dnevnika. A zen? Fanatični sin okreće leđa svojoj obitelji, odlazi kako bi uživao u samoći, nesputan, ali ne bez potomaka, a životni ciklus, pedagoški projekt pobjeđuje. Acéphale, glava koja traži“. (Patrick Deval, 1983)
(izabrala i prevela Dina Pokrajac)
