Landi i Mercedes žive u močvarnom kraju Zapate, najzabačenijem i najsiromašnijem dijelu Kube u čijem se središtu nalazi zaštićeni nacionalni park. Kako bi prehranio svoju obitelj Landi goloruk potajno lovi krokodile. Prodornu tišinu sporadično prekida radio koji izvještava o globalnoj pandemiji i društvenim nemirima. Na obali njegova supruga Mercedes pjevuši sjetnu meksičku rancheru, traga za ugljenom za kuhanje i brine o njihovu autističnom sinu. Žive u neraskidivom obruču koji obilježavaju nužda i odsutnost, rijetki susreti i opetovani rastanci. Jednočlana filmska ekipa (utjelovljena u redatelju, snimatelju i montažeru Davidu Bimu koji se pridružuje svojem protagonistu na njegovu samotnom pothvatu) i oskudna filmska sredstva zrcale tegobnu egzistenciju ove prisne no vječno razdvojene obitelji. Bezvremenski monokromatski kadrovi i gusti dijegetski zvukovi formalno precizno i krajnje naturalistički prenose napetost usamljenog lova u neprijateljskom krajoliku ali i rijetke trenutke nježnosti i povezanosti koje obiteljska trijada dijeli, prije sljedećeg, neminovnog rastanka. Dvojna struktura filma odražava dva odijeljena svijeta – Landijev svijet divljine i Mercedesin svijet ognjišta – koji se neprestano ciklički izmjenjuju. Za Landija džungla je svakodnevni prostor u kojem preživljava, lišena ikakve egzotike. Za Mercedes njen skromni dom mjesto je koje je spremna braniti po svaku cijenu. Oni žive odvojeno kako bi mogli ostati zajedno. Bez predaha. Poput Camusova Sizifa. Kojeg treba zamisliti sretnim. Samo da jedno drugome olakšaju teret. Živjeti za drugog, bez drugog. (Dina Pokrajac)

Nagrade i festivali:

Visions du Réel (2025) – svjetska premijera, nagrada FIPRESCI i Specijalna nagrada žirija (Burning Lights Competition)