Besane noći

Krijumčari prevoze ljude preko granice u Europu tijekom beskonačne, besane noći. Naglašeno vizualan film snimljen u mrkloj tmini koji za potpuni nokturalni ugođaj svakako treba iskusiti u kinu.

Umjesto praćenja izbjeglica Besane noći okreću kameru na one kojima je granica izvor sredstava za život. Naglašeno atmosferičan dokumentarac pruža rijedak uvid u svakodnevicu klana afganistanskih krijumčara koji žive u kampu, pušeći cigarete, kuhajući nad logorskom vatrom i nastojeći da im vrijeme brže prođe u šumovitom predjelu nadomak srpsko-mađarske granice. Ondje čekaju na sljedeću priliku da pomognu iscrpljenim migrantima prijeći prag tvrđave Europe.

Kroz razgovore iskrsavaju osobne priče krijumčara koje ukazuju na kompleksne odnose između migranata, krijumčara i granične policije. Namjesto jednostrane osude Besane noći pokazuju da u kontekstu restriktivnih graničnih režima, ocrnjivani krijumčari pružaju nužne usluge za snalaženje na opasnim rutama. Krijumčari u filmu su Afganistanci koji su prošli podjednako opasno i mukotrpno putovanje, da bi po dolasku bili odgurani na rubove europskog društva, što ukazuje na slojevitost njihova položaja uslijed zajedničke patnje koja ih povezuje s onima koje prevoze.

Besane noći snimljene su u gotovo potpunoj tami uz minimalnu opremu kako bi se izbjegla intervencija policije. Jedino svjetlo emanira iz prirodnih izvora poput logorske vatre i baklji ali i mobitelskih ekrana protagonista i noćnih baterija. Sveprožimajuću tminu noći redateljski duo pretvara u estetsko sredstvo (pojedini kadrovi prizivaju svijećom obasjane noćne scene iz mističnih baroknih slika Georgesa de La Toura), ali i metaforu skrivenog života koji se odvija na vanjskim granicama Europe. Iz prilika u kojima su se zatekli Cammarata i Foscarini grade jedinstven audiovizualni doživljaj ne gubeći pritom iz vida brigu za neizvjesne sudbine ljudi u pokretu, ali i humanost svojih protagonista usprkos ambivalentnosti njihovih radnji i sive zone u kojoj obitavaju.