Stara fotografija dvojice autohtonih Peruanaca privlači pažnju redateljice Tatiane Fuentes Sadowski. Početkom 20. stoljeća odveli su ih u London da ih „civiliziraju“ – o njima se malo toga zna, osim njihovih imena – Omarino i Aredomi. Sadowski kopa dublje u prošlost i dovodi njihove individualne povijesti pod svoju poetičnu lupu. Sjećanje leptirā raščlanjuje službenu verziju povijesti koju ispisuju ekstraktivistički činovnici u službi kolonijalne trgovine gumom koja je bila rasprostranjena u Latinskoj Americi na prijelazu s devetnaestog u dvadeseto stoljeće. U redateljičinu se prosedeu crno-bijele i ofarbane, ručno procesuirane pokretne slike snimljene Super 8-icom izmjenjuju s temeljito istraženim i savjesno prikupljenim arhivskim snimkama i povijesnim fotografijama koje obrađuje i propituje.
Paramparčad grandioznog ali podmuklog kolonijalnog projekta preslaguje u emancipatorsku kontra-povijest u kojoj autorefleksivno sagledava i vlastitu poziciju kao filmašice ali i suučesništvo svojih bližih i daljih srodnika. Ono što film izdvaja od sličnih arhivskih pothvata jest oslobađajuća gesta kojom autorica dijeli fotografiju s peruanskim autohtonim narodima današnjice, potomcima Omarina i Aredomija i inkorporira njihove utiske i intervencije u filmski materijal. Izgubljene i prešućene priče pripadnika generacije, čije je živote devastirao privredni uspon na krilima trgovine gumom, kroz filmsku inkantaciju bivaju vraćene njihovim potomcima – ovaj endorcizam ima terapeutski učinak na autohtone Peruance i otvara prostor njihovim duhovima pomagačima da im, u otklonu prema oficijelnom sjećanju, prenesu poruke iz sakralnog svijeta. (Dina Pokrajac)
Nagrade i festivali:
Berlinale Forum (2025) – nagrada FIPRESCI, posebno priznanje; International Film Festival of Uruguay – najbolji iberoamerički film
Tatiana Fuentes Sadowski peruanska je redateljica čiji radovi nastaju na sjecištu eksperimentalnog i dokumentarnog filma, istražujući teme sjećanja, kolonijalnih povijesti i kolektivnog zacjeljivanja. Studirala je izvedbene umjetnosti u Peruu te film i nove medije na Le Fresnoy – Studio National des Arts Contemporains. Njeni prethodni filmovi prikazani su između ostalog na festivalima Doclisboa, Oberhausen i Art of the Real. Sjećanje leptirā njezin je dugometražni prvijenac i posljednje u nizu istraživanja arhiva i pripovjedačkih praksi autohtonih naroda.
