London

Bobby je stalno u autu, vozi se naprijed-nazad autocestom koja povezuje Beč i Salzburg. Razni ljudi putuju istom rutom. Bobby ih vozi kako bi podijelili trošak benzina i razgovara s njima putem: vojnik koji preispituje što znači boriti se; pripravnik u supermarketu koji ide u posjet obitelji; akademik koji istražuje povijest ceste; kvir žena koja se sprema udati. Tijekom vožnje isprepliće se mnoštvo različitih putanja, različitih naglasaka i različitih priča (većinom su istinite). Bobby sluša, ali i priča o sebi, o svojoj mladosti, o starenju, o prijatelju u komi koji je razlog svih njegovih putovanja. Planine i šume se izmjenjuju, isprekidane raskrižjima, barijerama i mostovima; kakvoća svjetlosti mijenja se zajedno s godišnjim dobima. Niti dokumentarac, niti potpuna fikcija, London je tihi politički portret današnje Europe, njenih međuprostora i onih koji prolaze kroz njih.

U Londonu vožnje automobilom postaju prividni fokus filma, no riječ je o varci – one su u potpunosti snimljene u studiju. Automobil stoga postaje novi filmski aparat, potaknut iluzijom mobilnosti, oslanjajući se na postojan i pomno dokumentiran odnos filma i ceste. Atmosfera Bobbyjeva Range Rovera oblikuje i percepciju krajolika i tijek razgovora. Pažljiv raspored kamera, izmjena kadra-protukadra i pogleda kroz vjetrobransko staklo, ostavlja puno prostora za duge dijaloge temeljene na satima poluimproviziranih razgovora s naturščicima. Brameshuber uspostavlja pažljivu koncentraciju i smireno stanje u kojem međuljudske razmjene guraju stvarnost prema izvanrednoj lucidnosti. Malo-pomalo, unutrašnjost automobila postaje sklonište u kojem se introspekcija miješa s promišljanjem i gostoprimstvom – ključnim pojmom u vremenskom prostoru autoceste, na oba kraja koje se nadvijaju fašističke ideologije. Unutar krajolika koji autoritativno uokviruje percepciju i organizira tok, europske kontradikcije dolaze do izražaja. Automobil, nepomična kapsula u srcu općeg kretanja, postaje diskretna, ali snažna muha u masti.  Jednostavne ali radikalne formalne strukture, ovaj hibridni film kroz male geste protagonista koje postaju rječite, prkoseći svakodnevnim odbijanjima i sumnjama, ukazuje na važnost dijeljenja. Film je to kojem se ne žuri i koji pokazuje kako vrijeme može biti velikodušno.