Čeznutljiva ljetna priča i idealan protulijek izolaciji Tsugua dnevnici proslavljenog portugalskog autora Miguela Gomesa i njegove partnerice Maureen Fazendeiro pokazuje kako su Crista, Carloto i João (ali ne samo oni) proveli pandemijski kolovoz i isporučuje nam dosad najuspješniji filmski izdanak lockdowna. Ideja za film potekla je od romana Cesarea Pavesea. Premisa je jednostavna – troje mladih ljudi – jedna žena i dva muškaraca – motaju se po kući i ne rade ništa. Kolovoz je i oni su stalno tamo i nikad nigdje ne odlaze. No u verziji Gomesa i Fazandeiro pridružuje im se još filmska ekipa i pandemija, dok granice između života i filma postaju potpuno zamućene.
Filmska karantena snimljena je 16mm kamerom od 10. do 17. kolovoza u suncem natopljenoj Sintri gdje je iznajmljena seoska kuća koja će protagonistima pružiti utočište ali i postati njihov pržun. Tsugua je na portugalskom august napisan odnazad i ubrzo saznajemo kako „radnja“ također teče obrnuto kronološki. U beskonačnim danima koji slijede promatramo kako se sadašnjost pretvara u prošlost, i što film više napreduje, to se više približavamo njegovu početku. Pasje ljeto troje prijatelja ispunjava plesom, flertom, isprekidanim snom, dnevnim zadacima, graditeljskim projektima, vožnjom traktora i pobunom protiv redateljskog tandema. Društvo im prave brojni psi, papige, cvrčci, paunovi, leptiri – a tu je i jedna dunja koja trune i priziva Sunce dunje (El sol del membrillo, 1992.) Víctora Ericea, još jednu meditaciju o prolaznosti života i filma na sutonu civilizacije.
Ipak to je film okrepljujuće vitalnosti, čija improvizacijska i hibridna priroda razotkriva iscjeliteljske mogućnosti filma kao životne forme, kao kolektivnog pothvata protiv samoće i tame. Film je to prije svega o protoku vremena – pred protagonistima, kao i pred gledateljima samo je vrijeme koje treba ispuniti. I kao što kaže zarazni hit iz 70-ih The Night Frankiea Vallija & The Four Seasons koji odzvanja kućom – noć je puna obećanja. No moramo prihvatiti da ćemo izgubiti više nego što ćemo pronaći…
(Dina Pokrajac)
Nagrade i festivali:
Cannes Film Festival (2021) – svjetska premijera, sekcija Directors’ Fortnight; Toronto International Film Festival (2021); BFI London Film Festival (2021); New York Film Festival (2021)
Maureen Fazendeiro rođena je 1989. u Créteilu (Francuska). Studirala je književnost, umjetnost i film na Sveučilištu Denis Diderot u Parizu. Njezini kratkometražni filmovi Motu Maeva (2014.) i Black Sun (2019.) selektirani su na međunarodnim festivalima poput FID Marseille, Toronto, Mar del Plata, Viennale, Valdivia, DocLisboa, Vila do Conde, Torino, Gijon te su prikazivani u kinotekama, muzejima i umjetničkim sajmovima (MoMa, Biennale di Veneza, Aichi Triennale, FIAC Paris…). Surađuje kao scenaristica na narednim projektima Miguela Gomesa – Savagery i The Grand Tour. Živi u Lisabonu.
Miguel Gomes rođen je 1972. u Lisabonu. Diplomirao je na Lisabonskoj filmskoj i kazališnoj školi te radio kao filmski kritičar. Gomes je režirao nekoliko nagrađivanih kratkih filmova i dugometražni prvijenac The Face You Deserve (2004.) koji je imao distribuciju u Portugalu i Francuskoj. Njegovi sljedeći filmovi su Our Beloved Month of August (Cannes’ Director’s Fortnight 2008.), Tabu (Berlinale. Međunarodna konkurencija 2012., nagrade Alfred Bauer i FIPRESCI) i Arapske noći (film u tri dijela, Cannes’ Directors’ Fortnight, 2015.). Gomes trenutačno radi na filmu Savagery koji se temelji na remek-djelu Euclidesa da Cunhe Os Sertões i razvija fikcionalni projekt The Grand Tour.