Oronuli crveni kamper putuje kroz opustjelu rusku provinciju, prevozeći tinejdžerku, njenog oca i dotrajali filmski projektor. Otac i kći putuju golemim, zavojitim i naizgled praznim zabačenim cestama ruralne Rusije u zahrđalom, drndavom kombiju koji služi i kao dom i prijevozno sredstvo za adolescenticu i njezina živućeg roditelja (majka putuje s njima u urni). Ona se navikla na njegovu melankoliju i sporadične avanture sa ženama, on podnosi njene impulzivne hirove – i uglavnom žive zajedno u druželjubivoj tišini. Vode odmetnički stil života koji je za njih već postao rutina – kupuju benzin na crnom tržištu, pažljivo biraju rute kako bi izbjegli policijske kontrole i blokade cesta. Zarađuju držeći mobilno kino, prodajući ulaznice i pivo lokalnom stanovništvu koje dolazi gledati projekcije filmova poput krimića Brat Alekseja Balabanova ili Vjernost Nigine Sayfullaeve (potonji, možda ne slučajno, o odnosu između oca i kćeri). Potajno, oni također prodaju piratsku pornografiju na DVD-ima. Život je prekaran i par se barem jednom nađe u situaciji da mora pobjeći iz grada, kada njihovi DVD-i dospiju u ruke grupi školaraca. No sve se mijenja kada se upute prema sjeveru. Tijekom njihova putovanja, od Kabardino-Balkarije do obala Bijelog mora, polako se, neizbježno udaljavaju. Njihov svijet stisnut u skučenom prostoru kampera, sve nade, boli i zataškana prošlost konačno eksplodiraju.

Atmosferičan, iako neproničan, film ceste istražuje generacijske napetosti i priču o odrastanju na osebujan i originalan način. Iako je priča suvremena, posjeduje određenu bezvremensku kvalitetu a Povolocki dobro poznatom žanru uspijeva podariti nesvakidašnju prodornost. Odjeci Tarkovskog titraju u ledenim krajolicima dok naslućujemo mogućnost bijega i stjecanja individualnosti. Posljednji djevojčin hir postaje paskalovska oklada za vlastitu neovisnost. Riječima Flannery O’Connor “Cijela se ljudska priroda snažno opire milosti jer nas milost temeljito mijenja, a promjena je bolna.” A nakon toga, odnos snaga između dvoje srodnika stubokom se mijenja. Tišina između njih ostaje, ali svaki ima novo razumijevanje drugoga, dok se hirovitost transformira u blaženi osjećaj slobode.

Nagrade i festivali:

Cannes Film Festival (2023) – svjetska premijera; San Sebastián International Film Festival (2023); Stockholm Film Festival (2023) – najbolja kamera; Thessaloniki Film Festival (2023); Lisbon & Estoril Film Festival (2023); Torino Film Festival (2023); São Paulo International Film Festival (2023); Festival autorskog filma (2023) – najbolja režija; New Directors/New Films (2024)