U svojoj studiji Common Space: The City as Commons, Stavros Stavrides radikalizira razumijevanje urbanih zajedničkih dobara: ona nisu tek resursi pod kolektivnom upravom, već primarna mjesta društvene reprodukcije u kojima se kroz praksu rađaju novi, nekapitalistički odnosi i rituali. Prostor koji dijelimo nije neutralna pozornica za „samoprezentaciju“, već poprište borbe za aproprijaciju prostora; to je vidljivo kako u samoizgrađenim naseljima – kao oblicima neposrednog odgovora na stambenu krizu – tako i u spomeničkoj baštini čija su značenja nasilno redefinirana zaokretom u socio-političkim i proizvodnim odnosima.
Pitanja koja Stavrides otvara raskidaju s cehovskom samorefleksijom arhitekata i premještaju fokus na politički subjektivitet zajednice. Umjesto estetskog rješenja, traži se odgovor na pitanje: koji su stvarni emancipacijski potencijali prostora koji zajednica otima logici tržišta? Kome pripada grad i kako ga preuzeti iz ruku diktature privatnog vlasništva i rentijerskog kapitala? Naposljetku, kako se danas odnosimo prema materijalnoj baštini NOB-a? Njezina apstraktna estetika, koju je Bruno Zevi vidio kao „nedostižnu Zapadu“, nije bila tek stilski eksperiment, već vizualna artikulacija revolucionarnog proboja. Pitanje je kako ta estetika danas komunicira univerzalne vrijednosti klasne borbe u kontekstu sustavnog povijesnog revizionizma i komodifikacije sjećanja.
Mate Rupić rođen je 1991. godine u Šibeniku. 2016. diplomira na Studiju Krajobrazna arhitektura, Sveučilište u Zagrebu. Samozaposleni je krajobrazni arhitekt, a u radu se fokusira na zajednicu i memoriju prostora. Surađuje sa University of Washington iz Seattlea (SAD) i HDK-Valand – Academy of Art and Design iz Göteborga (Švedska). Član je organizacijskog kolektiva Festivala alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ), producira radionice, vodi tribine, crta i piše.
Raspored predavanja
- Srpski kulturni centar
