Uspon nove desnice usko je vezan s agresivnom afirmacijom novog tipa hipermaskuliniteta koji nerijetko poseže za elementima iz ideološkog imaginarija historijskog fašizma. U ovom predavanju ću pokušati obrazložiti zašto uspon tog specifičnog tipa maskuliniteta treba analizirati u kontekstu sada već skoro pola stoljeća duge prevlasti neoliberalizma – i kao političko-ekonomske prakse i kao ideološke konstelacije. Isto kao što uspon nove desnice ne možemo razumjeti izvan konteksta neoliberalizma, tako ni fašizaciju maskuliniteta ne možemo adekvatno odgonetnuti bez prethodne analize specifičnih normativnih značajki neoliberalne subjektnosti. Odnos je pritom paradoksalan i dvojan: može se čitati kao reakcija protiv neoliberalizma ili nekih njegovih učinaka; s druge strane, postoje upadljive strukturne analogije i normativna preklapanja sa neoliberalizmom koje upućuju na to da je novi fašizirani maskulini subjekt po mnogim značajkama rodno specifična radikalizacija nekih centralnih aspekata neoliberalnog.
Prijedlozi za čitanje:
Pristupačan opći uvod u neoliberalizam daje: David Harvey, Kratka povijest neoliberalizma, Zagreb: VBZ, 2013.
Teorijski gust prikaz geneze i značajki neoliberalne subjektnosti, koji kombinira marksističke i fukoovske elemente, daju Pierre Dardot i Christian Laval u poglavlju „Manufacturing the Neo-Liberal Subject“, u: The New Way of The World: On Neoliberal Society, London/New York: Verso, 2013., str. 255-300.
Prikaz recentnih psihoanalitičkih analiza neoliberalizma i normativnih zahtjeva povezanih s formiranjem neoliberalnog subjekta i njihovih klasno specifičnih učinaka daje Valerie Walkderine u članku „Neoliberalism“, u: Yannis Stavrakakis (ur.), Routlegdge Handbook of Psychoanalytic Political Theory, London/ New York: Routledge, 2020., str. 380-91.
Članak koji iz psihoanalitičke perspektive istražuje psihičke efekte neoliberalizma: Lynne Layton*, „Some Psychic Effects of Neoliberalism: Narcissism, Disavowal, Perversion“, Psychoanalysis, Culture, Society, 19(2), 2014., str. 161-178.
Za gramšijansku analizu veze neoliberalizma s usponom nove radikalne desnice vidi: Mario Candeias, „Razumjeti uspon radikalne desnice: dimenzije poopćene kulture nesigurnosti“, u: 3k: kapital, klasa, kritika, br. 5, Zagreb: Centar za radničke studije, 2018., str. 87-131. Cijeli broj, sa obuhvatnijim tematom o radikalnoj desnici, dostupan je online: https://rosalux.rs/rosa-publications/3k-kapital-klasa-kritika-br-5-2018/
Na istu temu, iz drugog teorijskog rakursa vidi Wendy Brown, In The Ruins of Neoliberalism: The Rise of Antidemocratic Politics in the West, New York: Columbia University Press, 2019.; specifično rodnim aspektom bavi se poglavlje „No Future for White Man: Nihilism, Fatalism, and Ressentiment“, str. 161-188.
Sustavan prikaz dosad u kritičkoj literaturi manje recipiranog razvoja eksplicitno rasističkih, eugeničkih i rodno konzervativnih teorijskih struja unutar samog „neoliberalnog misaonog kolektiva“ Mont Pelerin Societyja daje: Quinn Slobodian, Hayek’s Bastard’s: Race, Gold, IQ, and the Capitalism of the Far Right, New York: Zone Books, 2025.
Za recentnu analizu specifično rodnih aspekata historijskog fašizma i današnjih procesa fašizacije vidi i poglavlje „Katedrale erotske bijede“ iz knjige Alberto Toscano, Kasni fašizam: Rasa, kapitalizam, i politika krize, Zagreb: AGM, 2024., str. 156-181. Toscanova knjiga u cjelini je i dobar pregled teorija fašizma na ljevici.
Također vrlo recentno, rodni aspekt nove proto-fašističke desnice, sa snažnije psihoanalitičkim naglascima od Toscana, analizira i Richard Seymour u poglavlju „Sex: Pornonationalism against Marxsism (Making Capitalism Sexy Again)“, u knjizi Disaster Nationalism: The Downfall of Liberal Civilization, London/New York: Verso, 2024., str. 79-99.
Danas klasičan rad o odnosu historijskog fašizma i roda iz dominantno psihoanalitičke perspektive je: Klaus Theweleit, Muške fantazije, Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1983., 4 sv.
Za analizu manosfere iz psihoanalitičke perspektive, koja se oslanja i na rad Theweleita, i uključuje njegov predgovor, vidi: Jacob Johanssen, Fantasy, Online Misogyny, and the Manosphere: Male Bodies in Dis/Inhibition, London/New York, Routledge, 2022.
Za prikaz razvoja političkih i društvenih primjena psihoanalize u različitim teorijskim tradicijama vidi: Anthony Elliot: Uvod u psihoanalitičku teoriju, Zagreb: AGM, 2012. Alternativni i recentniji ulaz u psihoanalitičku političku teoriju daje već spomenuti Routledge Handbook of Psychoanalytic Political Theory; iako po mnogočemu detaljniji, kao zbornik ne daje kontinuiran narativ razvoja iz perspektive jednog autora.
*Napomena: boldano ime označava autoricu navedenog teksta koji je kratka i uvodna opcija za one koji nemaju puno vremena za čitanje.
Stipe Ćurković je član Programskog odbora Subversive Foruma, urednik u Bijelom valu, prevoditelj, i autor povremenih teorijskih tekstova. Bio je osnivač Centra za radničke studije i urednik njegova teorijskog časopisa 3k: kapital, klasa, kritika do njegova gašenja. Živi u Zagrebu, gdje suorganizira teorijske kružoke Le Cercle Rouge.
Raspored predavanja
- Srpski kulturni centar
