U zadnjih nekoliko godina filmskim festivalima dogodilo se nekoliko izvrsnih pomorskih komada koji ne napuštaju more i brodove. U filmu Diego Star Frédéricka Pelletiera imamo mehaničara iz Obale Bjelokosti koji biva optužen za nesreću na ruskom teretnom brodu. U Fidelio, l’odyssée d’Alice koji je režirala Lucie Borleteau jedna brodska strojarka pokušava afirmirati vlastitu žudnju u strogom muškom univerzumu, ali i pobijediti njegov egoizam i nadmoć. A u Dead Slow Ahead Maura Hercea posada trgovačkog broda pretvorena je u dronove kasnog kapitalizma, koji su izgubili bilo kakav osjećaj humanosti i individualnosti, svedeni na kotačiće u strojarnici koja ih je progutala. Sličan ambijent kontejnerskog broda rabi i Axel Koenzen, čiji će kapetan Ahti Ikonen prekršiti pravila naredivši svojoj posadi mahom sastavljenoj od Filipinaca da pomogne lokalnim dokerima iskrcati kontejnerski teret dok mu je brod bio usidren u luci Savannah u Georgiji, iako su za taj posao bili nekvalificirani. Tijekom iskrcavanja tereta jedan od članova posade biva ranjen, ali on nastavlja plovidbu s ostatkom posade. No ranjeni Filipinac umire dok je brod bio na otvorenom moru, ploveći prema Rotterdamu. Vijesti o njegovoj smrti počinju se brzo širiti i Ahti biva suočen s brodskim sindikatima, ali i frustriranim pomorcima koji ga stavljaju na nišan u lokalnom pubu, odbijajući pristati na bojkot jer im uopće nije stalo do jednog mrtvog Filipinca. Zato Koenzen portretira svog junaka kao ambivalentnog i usamljenog heroja, čiji će osjećaji krivnje eruptirati u neočekivanim trenucima, iako pokušava zadržati prisebnost izvedbom karaoke-verzije pjesme A Horse with No Name od Americe, što je ujedno i najljepši trenutak filma. Kao i u Levijatanu tandema Castaing-Taylor & Paravel, akcent je stavljen na brutalne i teške radne uvjete koje autor odbija romantizirati. Finac Tommi Korpela naprosto je sjajan u ulozi zagonetnog kapetana. A u kameo ulozi pojavljuje se i Rivetteova muza Jeanne Balibar. (Dragan Rubeša)