Assayasov ezoterični i krajnje vogueovski komad lucidna je parabola o stvarima koje nas povezuju, našim načinima komuniciranja i nemogućnostima postizanja bilo kakvog drugog kontakta osim onog u kojem smartphone preuzima ulogu medija. Maureen je uljuljana u udobnost Eurostara koja putuje iz Pariza u London da bi kupila klijentici skupocjenu toaletu dok zenovsku udobnost hi-tech vagona prekidaju monotoni zvuci njezina kuckanja po touch screenu, komunicirajući s misterioznim entitetom koji je proganja. Komunikacija smartphoneom prema Assayasu i nije drugo nego spiritistička seansa. Spiritualizam ovdje postaje, ne samo zvučna već i psihološka opsesija pa čak i erotska ovisnost. Zato autor briše razliku između beepa na mobitelu i nasilnih zvukova koji molestiraju i proganjaju autorovu heroinu. Zato je ovdje riječ o čistoj apokaliptičnoj poemi o usamljenosti. Osobna šoperica ovdje postaje „osobni medij“, ali i „osobna ljubavnica“ nevidljivog partnera. Victor Hugo na iPadu, Karl Lagerfeld na internetu, Hilma af Klint u monografiji. Ovo je logični nastavak Demonlovera. Metafizička drama locirana u materijalnom svijetu dizajnerske odjeće i lijepih ljudi. Film o novim medijskim aristokratima globalnog Versaillesa. Film u kojem digitalna era uživa u svom magijskom prestižu.