Kino Tuškanac / Nedjelja 22. 5. / 18.00

Želim pričati o Duras /

Francuska, 2021., 95' DCP
Režija: Claire Simon · Scenarij: Claire Simon (prema knjizi Yanna Andrée) · Fotografija: Céline Bozon · Montaža: Julien Lacheray · Produkcija: François d'Artemare (Les Films de l’Après-Midi) · Uloge: Swann Arlaud, Emmanuelle Devos, Christophe Paou, Philippe Minyana

Precizan, omeđen portret kompleksnog ljubavnog odnosa između slavne spisateljice i redateljice Marguerite Duras i njezina mnogo mlađeg, homoseksualnog partnera Yanna Andrée. Francuska redateljica Claire Simon snimila je brojne igrane i dokumentarne filmove a u Želim pričati Duras stvara začudni hibrid dvaju filmskih žanrova. U pitanju je dramatizacija dvaju dijaloga koji su u potpunosti bazirani na transkriptima intervjua koji je Yann Andréa (igra ga Swann Arlaud) dao novinarki Michèle Manceaux (Emmanuelle Devos, vrsna ispitivačica i očaravajuća slušateljica). Razgovor je snimljen u stvarnom vremenu, „uživo“ i bez prekida a između Simon umeće snimljene scene, arhivske snimke Duras i erotske crteže Judith Fraggi.  Želim pričati o Duras podcrtava seksualne nejednakosti i igre moći koje definiraju njihov bremenit ljubavni život i istodobno ostaje vjerna mističnom ambigvitetu koji je definirao Durasin singularni umjetnički korpus. Film je to o odnosu dominantnog i onoga kojim se dominira, o inverziji tipično muških i ženskih uloga, o idealističkoj koncepciji ljubavi i zajedničkoj želji ljubavnika da jedno drugo razore, o nasilju umjetnika nad svojim partnerima i besmrtnosti koju zajedno žele postići, o tome koliko društveni kontekst određuje sadržaj ljubavi. No iznad svega film je to o slušanju – ne o govorenju bez slušanja po uzoru na televiziju gdje govoreće glave samo brbljaju svoja mišljenja. Slušanje je jako moćno oruđe: slušatelj je taj koji usmjerava govor. On ne mora ništa reći ali ima mističnu moć – načinom na koji sluša  može stvoriti glas i omogućiti da ga se čuje. Riječima Claire Simon: „Kada vidimo slušateljicu to dodaje novu dimenziju, novo gledište onome koji govori. Pitamo se: što ona misli o tome što on govori? Gdje ga pokušava odvesti? Kako to utječe na nju? Michèle Manceaux vidi što joj Yann govori, ona sluša i potom uprizoruje Yannovu priču.“

Nagrade i festivali:

San Sebastián International Film Festival (2021); Indie Memphis Film Festival (2021); International Cinephile Society Awards (2022) – nominacija za najbolji adaptirani scenarij

Claire Simon rođena je u Londonu 1955. godine. Filmsku karijeru započinje u Alžiru, gdje je studirala antropologiju i francuski jezik. Potom je kao montažerka surađivala s alžirskim sineastom Mohammedom Lakhdar-Haminom. Njezini filmovi često se bave topografijom Pariza, bilo da je riječ o igranofilmskom formatu (Gare du Nord) ili doksima poput Šume od koje su satkani snovi, prikazanog u dokumentarnoj konkurenciji 9. Subversive Film Festivala, a koji je renomirani Cahiers du Cinéma uvrstio u svoju godišnju ljestvicu 10 najboljih filmova 2016. godine (kao jedini dokumentarac). Autoričin posljednji doks Mladi i usamljeni (2018.) prikazan je u dokumentarnoj konkurenciji 11. Subversive Film Festivala.