Nakon što je lutala pariškom Bois de Vincennes (šifra: Šuma od koje su satkani snovi), Simon ulazi svojom neinvazivnom kamerom u srednju školu pariškog predgrađa Ivry, osluškujući razgovore njezinih učenika. Umjesto da komuniciraju putem Facebooka i sličnih društvenih mreža, oni se otvaraju jedni drugima kroz intimne razgovore. Pričaju o svojim (razorenim) obiteljima, majkama koje boluju od šizofrenije, odsutnim očevima, prvim ljubavima i planovima za budućnost. Simon postaje nešto poput njihove zamjenske majke, dajući im ono što im roditelji ne mogu pružiti u vlastitom domu. Ona ih naime sluša i ohrabruje. Pritom pokušavaju artikulirati emocije krajnje elokventno i ležerno, otkrivajući svoje nesigurnosti, strahove, žudnje i tuge. Zato je autoričin prosede krajnje senzitivan i lucidan. Podijelivši sa svojim vršnjacima vlastite probleme, oni počinju shvaćati da nisu sami. Pa makar će ponekad završiti svoju životnu priču sa suzama u očima, uz krajnje jednostavni zaključak – „Život je težak, zar ne?“.
(Dragan Rubeša)
Claire Simon rođena je u Londonu 1955. godine. Filmsku karijeru započinje u Alžiru, gdje je studirala antropologiju i francuski jezik. Potom je kao montažerka surađivala s alžirskim sineastom Mohammedom Lakhdar-Haminom. Njezini filmovi često se bave topografijom Pariza, bilo da je riječ o igranofilmskom formatu (Gare du Nord) ili doksima poput Šume od koje su satkani snovi, prikazanog u dokumentarnoj konkurenciji lanjskog Subversivea, a koji je renomirani Cahiers du Cinéma uvrstio u svoju godišnju ljestvicu 10 najboljih filmova 2016. godine (kao jedini dokumentarac). Autoričin najnoviji doks Mladi i usamljeni premijerno prikazan u sklopu ovogodišnjeg Berlinalea, mogao bi se promatrati kao varijacija njezina doksa Romansa na 800 kilometara (2001).
