Prvi film Aleksandra Sokurova nakon sedmogodišnje cezure ujedno je i njegov prvi okušaj u žanru animiranog filma ali dakako na njegov specifičan način. Muškarci koji su okusili nesputanu moć i svojim nepodopštinama obilježili dvadeseto stoljeće, poput Hitlera (Moloh, 1999.), Lenjina (Taurus, 2001.) i Hirohita (Sunce, 2005), česti su protagonisti Sokurovljeve filmografije. Ovom prigodom okuplja nekolicinu njih ispred Vrata raja (!). Snimljena bez ikakve podrške ruske vlade, fantastično-eksperimentalna Skazka prati razgovore Adolfa Hitlera, Benita Mussolinija, Josifa Staljina i Winstona Churchilla u Čistilištu, koristeći arhivske snimke i deepfake tehnologiju, a prikazuje i Isusa i Napoleona. Stari majstor na vrlo intrigantan način koristi nove digitalne tehnologije – inovativnost je ovdje u službi arhaične bajke rađene u stilu piktorijala: silovite i razorne povijesne ličnosti razmjenjuju naizgled banalne tračeve i doskočice, rezimiraju svoje ideološke premise i izražavaju divljenje za šešire nedavno preminule Queen Lizzie, koja se nije stigla pridružiti ovom muškom društvancu. U jednom trenutku netko kaže „Ostavi komuniste na miru, žao mi ih je.“ Ambijentirani su u limb nacrtan u maniri jednog Dürera ili Piranesija; i tako besciljno lutaju po nadrealnom, danteovskom krajoliku koji je baziran na ruševinama stare Europe. Mrtvi su mrtvi, žrtve su bezimene a njihovi krvnici imaju priliku izraziti svoj pledoaje onostranim silama. Sve je zaboravljeno, svima je oprošteno – izgleda da nas povijest ničemu nije naučila, svi postupci su iznivelirani a grijesi neokajani – i to je možda najveća provokacija koju Sokurov isporučuje u svojoj 72. godini, okupljajući pale moćnike u ovoj oporoj dvadesetostoljetnoj bajci. (DP)
Nagrade i festivali
Locarno Film Festival (2022) – svjetska premijera; Seville European Film Festival (2023); Festival autorskog filma (2022)
Aleksandr Sokurov rođen je 1951. u sibirskom selu Podorvika. Kao sin armijskog oficira djetinjstvo je proveo često se seleći. Isprva student povijesti, a onda filma, zarana je došao u sukob s profesorima, ali i već nakon prvih radova stekao potporu Tarkovskog. Režirao je više od 50 filmova uključujući znamenitu tetralogiju o korupciji moći: Moloh (1999.) o Hitleru, Taurus (2001.) o Lenjinu, Sunce (2005.) o Hirohitu (2005) i Faust (2011.). Ostali važni filmovi: Ruska arka (2002.) ujedno i prvi cjelovečernji film snimljen u jednom kadru, Majka i sin (1996.), Otac i sin (2003.), Aleksandra (2007.).