„Sjećam se tog vremena… upetljala sam se u neke pizdarije sa svojom sestrom Chitarom. Moja sestra je legenda u Sol Nascente. Bilo je to 2019. Upravo sam izašla iz zatvora zbog dilanja droge. Sestra me pitala da budem dio njenog ludog plana… Nabavila je kartu podzemnih naftnih cijevi i onda je pokupovala hrpu zemlje u Sol Nascente. Cijevi su išle direktno ispod njene zemlje. Počela je zarađivati hrpu love. Tako sam i ja počela raditi s njima. Odvela me tamo gdje je izgradila taj ogromni pogon – brutalno je izgledao. Naučila me kako sve funkcionira – kako crpiti naftu iz podzemlja i pretvoriti je u benzin, sve to sranje. Povezala se s motociklistima koji su kupovali benzin od nje. Imala je i svoj štand na tržnici P. Norte gdje je prodavala benzin i hrpu drugog sranja. Chitara je također ušla u politiku… Ma bila je legenda… Sol Nascente nam je bio pod nogama, sve smo razjebale. Stvarno smo sve razjebale.“ Ovako Léa prepričava priču o skupini žena pod vodstvom Chitare, Gasolineiras de Kebradas dok njene riječi odzvanjaju zidovima Colmeije, ženskog zatvora u Brasiliji.
Ova čudesna dokufikcija donosi priču o buntovnim polusestrama u brazilskoj faveli koje ilegalno crpe naftu te u svojoj improviziranoj rafineriji prodaju benzin tajanstvenim motociklistima. Priča je to o radikalnom sestrinstvu i naftnom piratstvu te bjesomučnoj borbi jedne zajednice za preživljavanjem i postizanjem ekonomske nezavisnosti od Bolsonarove trule i fašistoidne države koja je u međuvremenu izgubila vlast. Redatelji su zakoračili u taj plameni svijet i zajedno s pet žena ispričali priču koja služi kao svojevrsna osveta brazilskoj eliti. Spajajući stvarne lokacije i neiscenirane prosvjede te režirane događaje (u kojima glumci amateri igraju sami sebe) film promišlja o raspucanom teritoriju i žudećim tijelima te ukazuje na čitav jedan naraštaj ljudi koji su izmješteni, izdvojeni i zarobljeni zahvaljujući projektu izgradnje uzorne brazilske nacije. (DP)
Nagrade i festivali
Cinéma du Réel: Grand Prize (2022); Indielisboa: Grand Prize (2022), Rio IFF: Special Jury Prize & Best Cinematography (2022); Dokufest (2022) – International Dox Award; ZagrebDox (2022)
Joana Pimenta portugalska je redateljica koja posljednjih osam godina radi u Brazilu. Predaje režiju na Odsjeku za umjetnost, film i vizualne studije sveučilišta Harvard, gdje rukovodi Centrom za filmske studije. Njezin najnoviji film An Aviation Field osvojio je nagradu žirija za najbolji film na Zinebi ’58.
Adirley Queirós redatelj je iz Ceilândije u Brazilu, gdje je snimio svoja posljednja tri dugometražna filma: Cidade é uma só?, Branco Sai Preto Fica i Era uma vez Brasília. Njegovi su se radovi prikazivali u centru Lincoln, Muzeju pokretnih slika, ICA London, Pacifičkom filmskom arhivu te su recenzirani u časopisima kao što su Artforum, Cinemascope, and Cahiers du Cinéma.
