Vicky je ribarica po danu a barmenica po noći. Njezin bar smješten je na vjetrovitoj plaži Enchaquirados u ekvadorskom priobalnom gradiću Engabao. Kada je bila dječak maštala je o tome da postane zvijezda telenovela a sada sanja o tome da se ponovno zaljubi. Ispunjene tišine, glasne praznine i sporadični ulovi ribe tvore ugođaj njezina života koji prožima neka neostvarena čežnja. No plaža Enchaquirados također sjaji neodoljivom i oslobađajućom toplinom. Vicky pripada lokalnoj trans zajednici u kojoj se spol i seksualnost doživljavaju u svojoj očaravajućoj fluidnosti a takav stav baštine od lokalnih indogenih plemena. Dok je promatramo kako manevrira i koketira s mušterijama, simpatijama, prolaznicima i surferima pitamo se kako je moguće da je ova izolirana ribarska zajednica u trećesvjetskoj zemlji postigla takvu unikatnu slobodu i toleranciju. No shvaćamo da samo robujemo vlastitim zapadnim stereotipima. Seksualna raznolikost je tvorila važan segment kulture i rituala njihovih predaka, naroda Huancavilca prije represije španjolskih kolonizatora. Kamera bilježi društveni život ribarskog mjestašca, njegove smiraje i zvizdane, te nas uljuljkuje stiliziranim kadrovima i meditativnim tempom, hvatajući Vicky u njezinu prirodnom ambijentu, dok balansira između grubog fizičkog rada na moru i ženstvene elegancije kojoj teži u svojem privatnom životu. Ta dva svijeta naizgled su dijametralno suprotna no Iván Mora Manzano uspijeva dočarati oba s podjednakom draži i privrženosti – od hihotavog flerta do bolno iskrenih razgovora o neispunjenom životu, od napuštenih plaža do uzavrele karnevalske sezone. Plaža Enchaquirados demonstrira kako duh zajedništva doprinosi individualnom otporu teškim radnim uvjetima i rasplinutim nadama. Compañera Vicky zna da život itekako može biti  sladak san gorkim buđenjima usprkos. (DP)

Nagrade i festivali

IDFA 2021 – svjetska premijera; Doclisboa 2022 – Healthy Workplaces Award; Guadalajara IFF 2022 – MIX Copenhagen LGBTQ+ Film Festival 2022