Vicky je ribarica po danu a barmenica po noći. Njezin bar smješten je na vjetrovitoj plaži Enchaquirados u ekvadorskom priobalnom gradiću Engabao. Kada je bila dječak maštala je o tome da postane zvijezda telenovela a sada sanja o tome da se ponovno zaljubi. Ispunjene tišine, glasne praznine i sporadični ulovi ribe tvore ugođaj njezina života koji prožima neka neostvarena čežnja. No plaža Enchaquirados također sjaji neodoljivom i oslobađajućom toplinom. Vicky pripada lokalnoj trans zajednici u kojoj se spol i seksualnost doživljavaju u svojoj očaravajućoj fluidnosti a takav stav baštine od lokalnih indogenih plemena. Dok je promatramo kako manevrira i koketira s mušterijama, simpatijama, prolaznicima i surferima pitamo se kako je moguće da je ova izolirana ribarska zajednica u trećesvjetskoj zemlji postigla takvu unikatnu slobodu i toleranciju. No shvaćamo da samo robujemo vlastitim zapadnim stereotipima. Seksualna raznolikost je tvorila važan segment kulture i rituala njihovih predaka, naroda Huancavilca prije represije španjolskih kolonizatora. Kamera bilježi društveni život ribarskog mjestašca, njegove smiraje i zvizdane, te nas uljuljkuje stiliziranim kadrovima i meditativnim tempom, hvatajući Vicky u njezinu prirodnom ambijentu, dok balansira između grubog fizičkog rada na moru i ženstvene elegancije kojoj teži u svojem privatnom životu. Ta dva svijeta naizgled su dijametralno suprotna no Iván Mora Manzano uspijeva dočarati oba s podjednakom draži i privrženosti – od hihotavog flerta do bolno iskrenih razgovora o neispunjenom životu, od napuštenih plaža do uzavrele karnevalske sezone. Plaža Enchaquirados demonstrira kako duh zajedništva doprinosi individualnom otporu teškim radnim uvjetima i rasplinutim nadama. Compañera Vicky zna da život itekako može biti sladak san gorkim buđenjima usprkos. (DP)
Nagrade i festivali
IDFA 2021 – svjetska premijera; Doclisboa 2022 – Healthy Workplaces Award; Guadalajara IFF 2022 – MIX Copenhagen LGBTQ+ Film Festival 2022
Iván Mora Manzano je ekvadorski redatelj rođen 1977 u Guayaquilu. Radio je kao redatelj, scenarist, producent, kompozitor i montažer. Njegovi kratki filmovi Silencio Nuclear (2002.) i Vida del ahorcado (2004.) prikazani su u Veneciji i Locarnu. Njegov dugometražni prvijenac Sin otoño, sin primavera (2012.) prikazan je na više od 30 renomiranih međunarodnih festivala te u kinima u Francuskoj. Njegov drugi film Yellow Sunglasses (2020) prikazan je na Vancouver Film Festivalu i Cinequestu.
