Kino Tuškanac / Utorak 16. 5. / 17.00

Sjeverni terminal / North Terminal / Terminal Norte

Argentina, 2021, 37'
Režija: Lucrecia Martel · Scenarij: Lucrecia Martel · Fotografija: Mauricio Asial, Alvaro Sanmillan · Montaža: Iair Michel Attias · Produkcija: · Uloge: Julieta Laso, Mariana Carrizo, Noelia Sinkunas, Lorena Carpanchay, Daniel ”Bubu” Ríos, Yamila “B Yami” Barrionuevo, Macarena “Maka” Fuentes, Margarita “Mar” Pérez, Fidela “Michu” Carrasco, Miguel Moreyra

Lucrecia Mortel tijekom lockdowna 2020. godine vratila se doma u Saltu, inače najkonzervativniju regiju u Argentini, u kojoj je kao djevojčica razvila strast prema vesternima. U ovom planinskom i olujnom kraju sreće tango izvođačicu Julietu Laso koja postaje njena muza i upoznaje je sa skupinom nevjerojatno talentiranih umjetnica i marginalaca koji se sastaju u šumi uz noćnu vatru. Četiri godine nakon što je snimila svoje remek-djelo Zama Martel se ponovno vraća svjetskoj periferiji na način koji je istovremeno stvaran, simboličan i političan. No ovoga puta usred postkolonijalne zabačenosti kristaliziraju se krajnje progresivne ideje i geste koje vraćaju Martel na početak njezine karijere, kada je paradoksalno, kako je nedavno rekla na svojem masterclassu u Nyonu, mislila da je film nešto čime se bave žene. U dokumentarnom formatu Martel se prepušta i uranja u hrapav i zavodljiv glas Juliete Laso i pušta da on bude njezin vodič kroz nove filmske i emancipacijske krajolike. Protagonistica i njezina redateljica zatim uprizoruju niz susreta u kojima na površinu izbija višeglasje tijela i duša koje se kamera i gledatelji ne mogu zasititi. Visceralna posveta zajednici koja usprkos svojoj privremenosti i prolaznosti, služi kao savršena panaceja pandemijskoj pošasti. (DP)

Nagrade i festivali

Berlinale (2022); Doclisboa (2022), Visions du Réel (2023)

Lucrecia Martel rođena je u  Salti 1966. godine. Upisuje filmski studij u Buenos Airesu, koji je morala prekinuti jer se njezina škola zatvara zbog nedostatka sredstava. To ju je natjeralo da postane slobodni duh, provodeći dane u gledanju filmova, čitanju i pisanju knjiga. Njezin debi Močvara (La Cienaga) prometnuo ju je u ključno ime Novog argentinskog filma. Retrospektive njezinih radova (Sveta djevojkaŽena bez glave, Zama) održavane su u brojnim prestižnim institucijama, od Harvarda i Berkleya preko londonskog Tate Museuma do ovogodišnjeg Visions du Réel gdje je bila počasna gošća. Uz Lisandra Alonsa smatraju je jednom od najposebnijih ličnosti argentinskog filma.