Dva godišnja doba, dvoje stranaca

Usred ljeta turistica Nagisa i lokalac Natsuo upoznaju se u primorskom gradiću i upuštaju u bujnu ljetnu romansu, punu dubokomorskog bluesa i vjetrom šibanih ljetnih haljina. Njihovi prazni pogledi međusobno se zrcale dok razmjenjuju nezgrapne riječi i gacaju po kišom natopljenom oceanu. Usred zime scenaristica Li otputuje u snježno odmaralište gdje upoznaje razvedenog gostioničara Benza. Njihovi nepovezani razgovori na kraju ih odvedu u neočekivanu avanturu.

Miyake virtuozno svira širok raspon akorda od melankoličnih do duhovitih, od tragičnih do poetskih i pritom delikatno angažira gledatelja_icu hirovitim pričama o dva para i refleksijama o umjetničkom procesu. Tema usamljenosti, kreativne blokade i izolacije prožima film, a emocionalno inteligentna studija karaktera stapa se s ljepotom krajolika koji ih okružuju (krasno uhvaćenim kamerom Yute Tsukinage) i višestruko umetnutom mise en abyme.

Podijeljena struktura filma unutar filma podsjeća na Hong Sang-sooa, no Dva godišnja doba, dvoje stranaca svoju priču – adaptiranu iz dviju mangi legendarnog Yoshiharu Tsugea – gradi na temelju svjetlucavih, slučajnih slika, istovremeno ugodno površinskih i intenzivno dubokih, poput načina na koji para iz zdjele rezanaca zamagljuje naočale ili otkrivanja krajolika dok vlak izlazi iz tunela. Miyake svojim novim naslovom, ujedno i dobitnikom Zlatnog leoparda u Locarnu, potvrđuje svoj status majstora varljivo nepomičnih, senzibilnih i duhovitih studija iznenađujuće ljudske povezanosti.