Teturajući obalom Dunava, vidno alkoholizirani Stefan ulazi u klub u kojem će njegovu sirovu svakodnevicu zamijeniti artificijelnost filmskog kadra koja priziva Fassbinderov Querelle. Ugledat ćemo ga odjevenog u prugastu mornarsku uniformu i okupanog zvucima Mahlera, dok mu se na šanku nabacuje našminkani mladac u crvenom haljetku. Stefan je jedan od brojnih bugarskih Roma koji su u potrazi za egzistencijom završili u Beču kao muške kurve. Njihovo je okupljalište barokni polumrak opskurnog bara Rüdiger u koji znade zalutati i poneki njihov neugledni gej klijent. Masaža i pušenje 130 eura. To je njihova klasična tarifa. Ponekad znaju zaraditi i više za puno kraće vrijeme – jednom od njih klijent je platio 250 eura da mu se popiša u usta, iako taj užitak nije trajao dulje od tri minute. Žene i djecu ostavili su u Bugarskoj. Oni ih uglavnom zovu kad im trebaju poslati pare. Uljepšavaju se kod frizera koji priziva toplu braću blizance Miku i Gibu iz Big Brothera, i koji im je spreman izvesti lap dance nakon što im skine haubu. Realizam dana zamjenjuje oniričnost noći pustih bečkih ulica. Njihov budoar pretvoren je u mali artificijelni teatar u kojem se lucidnost izmjenjuje s mitomanijom, a trivijalnost sa žudnjom. No bez obzira na svu tu fassbinderovsku artificijelnost, autoru ne pada na pamet evakuirati socijalno i ekonomsko nasilje njihove čemerne svakodnevice, iako fino dozira empatiju. Promatra ih kako čekaju klijente, puše, igraju biljar, poziraju i klate se noćnim Bečom, negdje na pola puta između iluzije i realnosti. Kao da je rani Gus Van Sant (Mala Noche) susreo Jamesa Bidgooda. Ovo bi se jako svidjelo Pasoliniju. (Dragan Rubeša)