Holot je centar za prihvat izbjeglica, smješten u izraelskoj pustinji blizu egipatske granice, u kojem su mahom smješteni tražitelji azila iz Eritreje i Sudana koji ne mogu biti vraćeni u svoje zemlje, ali isto tako ne mogu očekivati ni bilo kakvu normalnu budućnost i egzistenciju u Izraelu zbog rigidne izraelske imigracijske politike. Iako tehnički nije riječ o zatvoru, on to ustvari jest. U njega ulazi veliki izraelski sineast Avi Mograbi u društvu kazališnog redatelja Chena Alona, kako bi tamo pokrenuo kazališnu radionicu s tim napaćenim narodom. Njihov Teatar potlačenih pokušava pronaći estetsko sredstvo političke i socijalne promjene. Takav pristup omogućuje tražiteljima azila da artikuliraju svoje ideje, nezadovoljstva, diskriminacije i iskustva. No ti azilanti nisu samo glumci, već im Mograbi i Alon pružaju šansu da sami napišu tekstove u kojima opisuju svoju izbjegličku kalvariju prema Izraelu i njihovu trenutnu čemernu situaciju, prateći njihove kazališne probe. Pridružit će im se i nekolicina izraelskih volontera. Atmosfera na probama krajnje je opuštena i živahna. Glumci su svjesni vlastite sudbine, ali ne odustaju, ma koliko tragični i groteskni bili događaji koje opisuju. Mograbi je prisutan tijekom njihovih proba, ne samo iza kamere već i ispred nje, dajući im poneki koristan savjet. Zanimljivo, izbjeglice ne glume samo sebe već i ksenofobične Izraelce koji ih smatraju crnim leglom. Slični prosede koristio je i kazališni redatelj Juliano Mer-Khamis koji je u svojim komadima angažirao Palestince, te u njihovu izbjegličkom logoru Jenin osnovao Teatar slobode kako bi im dao šansu da glumom razviju osjećaj samosvijesti. Isti plemeniti interesi i ciljevi vode Mograbija i Alona, samo što je njihova ironija još naglašenija. No oni ne nude konačne odgovore. (Dragan Rubeša)