Igrajući na gotovo identične mehanizme „teatra potlačenih“ koje koristi Izraelac Mograbi u doksu Iza ograda prikazanom na lanjskom Subversive Film Festivalu, Palestinac Andoni zamjenjuje afričke izbjeglice s grupom Palestinaca koji pred autorovom kamerom u formi svojevrsne terapeutske seanse insceniraju užase koje su proživjeli u izraelskim mučilištima. Iako teatar zamjenjuje studijska replika centra za ispitivanje, njezin klaustrofobičan prostor krajnje je realističan, pri čemu njegovi akteri u njemu rekonstruiraju ponižavajuća ispitivanja i torture kojima su bili podvrgnuti, dramatizirajući vlastita stvarna iskustva. Tijekom tih bolnih seansi na površinu će isplivati njihove potisnute emocije i traume natopljene mokraćom straha, ali i garnirane ponekim ironičnim pasažem poput onog u kojem jedan od njih nerado pristaje „odglumiti“ svoj bliski zatvorski susret s homoseksualnim čuvarom jer uskoro treba proslaviti zaruke. Autor se također pojavljuje pred kamerom, čime postaje evidentno da on ne kreira pozornicu samo za svoje protagoniste, već se suočava i s krhotinama vlastitih sjećanja jer je prije trideset godina i sam bio jedan od zatočenika zloglasne tamnice Moskobiya.