Mit o Orfeju svima je dobro znan: pjevač se vraća iz Hada među žive i kroz glazbu oplakuje svoju voljenu. Prizvana njegovom glazbom Euridika se diže iz mrtvih ali Orfej se u fatalnom trenutku osvrće da se uvjeri kako ga slijedi i zauvijek je izgubi. Alexander Kluge i Khavn de la Cruz uzimaju ovaj mit i dekonstruiraju ga. Orfejevo putovanje u carstvo mrtvih kako bi spasio Euridiku tisućljećima ne uspijeva i završava tragično. Ako želimo promijeniti kraj priče, možda za početak likovi trebaju zamijeniti spolove? Netko je rekao da je „glazba umjetnost nastala iz Evina rebra“. Tako dolazimo do naše rokerice Orfeje Jesus (odlična Lilith Stangenberg) koja je odlučna spasiti svojeg Euridika a u tome će joj pomoći zvonka radost glazbe. Ne samo što nepokolebljivo gleda u oči svojeg voljenog, njezina je namjera vratiti sve mrtve u život – u ime revolucije izgradit će transseksualnu utopiju Apokatastasis Panton. Orfeja je anđeo povijesti a na svojem putovanju kroz vrijeme, kulture i zemlje prolazi paklene filipinske slamove, saznaje za istraživanja o životu nakon smrti u Silicinskoj dolini ali i u osvitu Oktobarske revolucije, a uz sve je to povezana i europska migrantska kriza. U Orfejinoj potrazi za eliksirom besmrtnosti izvrću se rodne uloge, a ulaz u podzemlje lociran je u Manili. „Njemački Godard“ Kluge i filipinski panker Khavn stvaraju Gesamtkunstwerk za novi milenij, a njihov suludi, halucinantni mjuzikl citira Purcella, Adorna, Rilkea, Čajkovskog i brojne druge. Visoko stilizirane vinjete tvore konceptualni kolaž koji fluktuira između fotografije, filma i videa – negdje na pola puta između filmske adaptacije brechtijanske operete i interaktivne muzejske instalacije. U Orfeji je sve ritam, a pravila antičke tragedije tu su da se krše – vjerujući u moć fantazije, glazbe i ljubavi Orfeja će spasiti svojeg Euridika, a možda i cijeli svijet. (Dina Pokrajac)

Nagrade i filmovi:
Berlinale Encounters (2020); Viennale (2020)