Dolaze bajke – Ostaju bajke
Ja sam slika – Ja sam bajka
A ovo je zvuk muzike
Ovo su Laokoon i sinovi – Laokoon i sinovi je priča za sva vremena.
Jedan ili dva ili tri ili stotinu glasova kazuju ovu priču
Za užitak tvojih očiju i ušiju.
Ovo su ženski glasovi.
Jednom davno bila je zemlja koja se zvala Laura Molloy.
Laura Molloy bilo je ime ove zemlje. Samo su žene živjele u Lauri Molloy. Esmeralda del Rio bila je žena. Jednoga dana Esmeralda del Rio dobila je ideju da prođe niz preobrazbi koje su je odvele jako daleko.
Toliko je daleko otišla da nije više mogla znati koliko je daleko otišla.
Dvije stvari su sigurne: Esmeralda del Rio bila je plavuša i prakticirala je svoj tip magije koju bih voljela nazvati „plavom magijom“. – ulomak iz scenarija
Moj prvi film već sadrži mnoge elemente koji će se ponavljati i u kasnijim filmovima: iznimna žena, neobična zemlja i niz magičnih preobrazbi koji potenciraju prikaze ekscentričnih likova. Ovaj koncept preobrazbe, preuzet od Orlanda Virginije Woolf, koji u sebi sadrži ideju smrti i razaranja, kao i uskrsnuća, ostaje važna tema. Ovaj film prvi je put prikazan 1975. u Berlinu.
Ulrike Ottinger.
Ulrike Ottinger (1942.) je njemačka vizualna umjetnica rođena u Konstanzu. Od 1962. do 1968. radila je kao slikarica i fotografkinja u Parizu. Godine 1969. osnovala je filmski klub Visuell u Konstanzu i vodila ga je do 1972. Osnovala je i Galeriepress, umjetničku galeriju i tiskaru. Od 1973. živi u Berlinu. Njezini osebujni komadi isprepliću etnografiju, povijest i fantaziju i vode publiku na duga putovanja u strane kulture gdje redateljica sudjeluje u svakodnevici lokalnih naroda, od ceremonija ženskih šamana u Mongoliji preko japanskih zimskih rituala do ribolova najsjevernijih žitelja Arktika. Ottinger je još od ranih 1970-ih jedinstven i provokativan glas u njemačkom filmu a retrospektive su joj priredili Cinémathèque française i Centre Pompidou u Parizu, Reina Sophia u Madridu i njujorška MoMA. Osim filmova također producira opere i kazališne predstave te je prisutna na međunarodnoj umjetničkoj sceni s izložbama svojih fotografija. Režirala je između ostalog sljedeće filmove: Madame X – Eine absolute Herrscherin (1977.), Bildnis einer Trinkerin (1979.), Freak Orlando (1981.), Johanna D’arc of Mongolia (1989.), Taiga (1992.), Exil Shanghai (1997.).
