Treći u nizu Vardinih kalifornijskih projekata (snimljen nakon kratkiša Crne pantere i Ujak Yanco) ujedno je i jedan od njezinih najambicioznijih filmskih eksperimenata. U iznajmljenoj vili u Santa Monici, usred suncem okupanih holivudskih brežuljaka, pratimo ménage à trois između jedne žene i dva muškarca. To su ikone kontrakulture, hipijevske bitange par excellence – Warholova muza Viva i kreatori hit broadwayskog mjuzikla Kosa, James Rado i Gerome Ragni. Slušamo kako se podbadaju i čavrljaju o ljubavi, slavi i politici – vrijeme uglavnom provode u krevetu ili plivajući goli u dvorišnom bazenu. Na periferiji njihove male kućanske oaze odigravaju se društvena i politička previranja kasnih 1960-ih koja prate uglavnom preko televizijskih ekrana. Trojki se uskoro pridružuje underground filmašica iz New Yorka Shirley Clarke koja glumi polufikcijsku verziju same sebe ali i služi kao Vardin surogat. Shirley stiže u L. A. kako bi s producentima pregovarala oko snimanja svoje prve holivudske produkcije. Kako Shirleyjin projekt propada Varda glumi samu sebe kako režira pokušaj samoubojstva u kojem Clarke ne želi sudjelovati. U međuvremenu televizija prenosi vijesti o ubojstvu Roberta Kennedyja a Viva prima telefonski poziv iz New Yorka o atentatu na Andyja Warhola. Vardino dokufikcijsko ostvarenje prati susret holivudskog hedonizma i njujorške kontrakulture i razigrano združuje spontanost misaonih asocijacija sa slobodoumnošću forme. Varda uspijeva uloviti svu silovitost doba vodenjaka – njegovu nasilnost i kulturno iscrpljivanje, blistave nade i gorke ishode. Usred frivolnosti, frustracije, kiča i sveopćeg rasula Varda ostaje sabrane glave a njezin film riječima filmskog kritičara Richarda Brodyja (New Yorker) „nije samo vremenska kapsula koja pruža uvid u prevladavajuće događaje i atmosferu – on je živući estetski model za revolucionarna vremena.“ (Dina Pokrajac)
