Nakon što se 1979. vratila iz Francuske u L. A. Agnès Varda stvorila je ovaj kaleidoskopski dokumentarac, koji je ujedno i studija šarolikih urbanih migrantskih zajednica na prijelazu 70-ih u 80-e i esencijalni vodič kroz kalifornijsku uličnu umjetnost. U svojem prepoznatljivom stilu francuska kinematografska veteranka snima ulične murale po osunčanim ulicama siromašnih predjela L. A. -a. Grad je to anđela, u obličju grafitera i zidnih slikara koji oslikavaju oronule zgrade, igrališta, tvornice ostvarujući utopijski san o umjetnosti kao integralnom dijelu zajednica a ne elitističkoj razonodi privilegiranih. Najdojmljiviji niz murala nastaje krajem 70-ih u Estrada Courtsu, kompleksu socijalnih stanova u istočnom L. A.-u. Ovi murali inkorporiraju raznolike motive – od pseudoaztečkih crteža, preko znanstvene-fantastike do političkih manifesta. Neki su djelo društveno angažiranih pojedinaca ili kolektiva poput Los Niños del Mundo i Congresso de Artistas Chicanos en Aztlán, ali zidovi su na raspolaganju svakome tko dobije trenutnu inspiraciju koju želi izraziti u šarenim akrilnim bojama ili kanticama spreja. Često su djelo Afroamerikanaca ili Chicanosa a inspiracija su im vodeći meksički muralisti Rivera, Orozco i Siqueiros, zidne slike iz pulqueríasa ili gostionica, te kubanski revolucionarni plakati. Mur murs – zidovi nam šapuću… o velikom potresu koji će jednoga dana odvojiti Kaliforniju od kopna, a ona će konačno postati otok ruševina i tišine… šapuću o ultimativnom slomu betona. Ova efemerna umjetnost možda nagovješćuje kako je budućnost val koji će nas odnijeti, kaže Varda pred kraj svojeg filmskog eseja.  Tada nije mogla naslutiti da će ulični murali prerasti u posljednji trend umjetničkog tržišta a zidovi bivati rušeni i preprodavani u sumanutoj utrci za profitom. (Dina Pokrajac)