Agnès Varda u 71. godini odlučila je uzeti digitalnu kameru u ruke i krenuti duž francuskih provincijskih cesta i putova. Kao izvor inspiracije za ovaj prekrasan doks ceste poslužilo joj je ulje na platnu Jeana-Francoisa Milleta (Skupljačice, 1867.), jednog od posljednjih kroničara života farmera i teških uvjeta u kojima rade. Na Milletovoj slici tri seljanke nakon žetve kupe zalutale klasove. Varda kreće u potragu za nastavljačima ove drevne tradicije i sreće šarolike ljude koji žive od skupljanja stvari koje naše rasipno konzumerističko društvo odbacuje. “Skupljači” uzimaju sve – od viška u poljima preko otpadaka iz kanta za smeće do školjaka koje more izbaci nakon oluje. Neki skupljaju iz nužde dok drugi nastoje rekreirati iščezle običaje u zajednici. Treći pak tragaju za dijelovima za svoje skulpture. Istinski skupljač pomalo je plemenit, pomalo škrt, pomalo idealist, pomalo tvrdoglav. Vardino oduševljenje mogućnostima koje joj pruža nova tehnologija zarazno je. Konačno se može zaputiti u svijet običnih ljudi neopterećena visokim budžetom i zahtjevima producenata, kako bi pronašla slike, kao što njezini skupljači pronalaze jabuke i krumpire. I sama Varda je naime “skupljačica”. Iz svojeg izleta u svijet skupljača vraća se s nizom duhovitih, socijalno osviještenih vinjeta koje vješto povezuje u ovu digitalnu zbirku slika. A pazarila je i komplet stolica za svoj dnevni boravak. (Dina Pokrajac)
