Lidija je hladnokrvna poslovna žena koja radi za građevinskog investitora upitna morala. „Profesor“ i grupa ilegalnih građevinskih radnika, bez novca i osnovnih ljudskih prava pokušavaju se boriti protiv svojih šefova koji grade veliko „Potemkinovo selo“ namjeravajući ukrasti novac iz fonda za razvoj. Kako se rokovi bliže ulozi postaju sve veći, a gradilište postaje poprište bitke između društvenih klasa i moralnih principa. Miloš Pušić portretira neumoljivu korupciju i nepravdu inherentnu kapitalizmu, igru u kojoj glavonje uvijek zaribaju tzv. malog čovjeka. U glavnoj ulozi zabljesnula je prošlogodišnja dobitnica EFA-ine nagrade za najbolju glumicu i zvijezda Quo vadis, Aida? Jasna Đuričić čije strogo lice utjelovljuje izmučenu i moralno poraženu generaciju. Dokumentaristička drama s elementima trilera i crne komedije snimljena je beskompromisnim i neuljepšanim stilom u kojem se kamera kreće slobodno među radnicima i postaje njihov suradnik. Mnoge su scene improvizirane i nastale kroz interakciju profesionalnih glumaca i naturščika. Svojim izgledom, emocijom i zvukom Heroji radničke klase prizivaju poetiku Želimira Žilnika, također Novosađanina. Konačni rezultat nije tužaljka o radničkoj klasi koja odlazi u raj već prije ogorčena punk pjesma koja, riječima redatelja Pušića „ima svega par rifova no dovoljno su gnjevni da vam zaparaju uši.“
Nagrade i festivali:
Berlinale Panorama (2022) – svjetska premijera
Miloš Pušić je redatelj, scenarist i producent rođen 1980. godine u Senti, Srbija. Njegov kratki film Uspavanka za dečaka prikazan je na festivalima diljem svijeta, njegov dugometražni prvijenac Jesen u mojoj ulici imao je premijeru u Sarajevu a Odumiranje u Karlovym Varyma. Godine 2019. producirao je igrani prvijenac Marka Đorđevića Moj jutarnji smeh koji je postao jedan od najuspješnijih srpskih nezavisnih filmova proteklih godina. Heroji radničke klase je treći film koji je Pušić režirao. Predaje na Umjetničkoj akademiji u Novom Sadu.
