Višegeneracijska obiteljska saga ispričana je s minucioznom posvećenošću detaljima i prepoznavanjem ideoloških promjena koje su zahvatile SAD kasnih 1980-ih. Odmičući kroz desetljeća Katedrala podastire formalno ekonomičnu no očaravajuću priču o obitelji Damrosch čiji je tihi uspon i pad viđen kroz oči njezina najmlađeg člana Jessea. Koristeći fotografije i arhivske medijske snimke kao potporanj svoje iskošene drame D’Ambrose pokazuje kako financijski i emocionalni ožiljci jedne obitelji suptilno mogu reflektirati sociopolitičke oscilacije jedne zemlje. Meditativni, impresionistički portret uspona i pada američke obitelji kroz dva desetljeća proizlazi iz promjenjivih doživljaja osobne i političke povijesti. Redatelj pokušava memorizirati jedan period vlastitog života, bruseći svoju filmsku strukturu iz osjećaja samoće i znatiželje usamljenog, tjeskobnog djeteta koje promatra svijet kroz prozor svoje spavaće sobe. Kolaž slika i zvukova isklesan je iz dječakovih uspomena koje se nesentimentalno osvrću na smanjivanje jedne obitelji u povijesnom trenutku koji su obilježila smanjena očekivanja. Novi dugometražni film osebujnog američkog nezavisnog redatelja Rickyja D’Ambrosea njegov je najrafiniraniji, emotivno rezonantni filmski uradak do sad.

Nagrade i festivali:

Venice Film Festival (2021) – Specijalna nagrada HFPA; Sundance Film Festival (2022); Film at Lincoln Center (2022) – program New Directors/New Films