U ovim politički nabijenim vremenima bilo je neizbježno da američki nezavisni film ponovno pronađe inspiraciju u crnačkoj misli 1960-ih i ljevičarenju naklonjenom europskom art filmu iz istoga perioda. Julian nasljeđuje kuću svoje bake u zapadnoj Philadelphiji. Dok istražuje misaono nasljedstvo inkorporirano u brojnim knjigama i gramofonskim pločama prostor prerasta u sjedište crnačkog marksističkog kolektiva, nalik lokalnoj crnačkoj zajednici i organizaciji MOVE koju je filadelfijska policija 1970-ih brutalno progonila, konačno ih slomivši 1985. godine bombardirajući njihovo sjedište. Julian, njegova djevojka Gwen i kuća puna aktivista, umjetnika i muzičara, uključujući svadljivog prijatelja Richa, pregovaraju o antropologiji prostora, novim načinima življenja i mišljenja. Nasljeđe Ephraima Asilija istovremeno je posveta Godardovoj Kineskinji, njezina rekonstrukcija iz crnačke perspektive i dramatizacija vremena koje je sam proveo u jednom sličnom kolektivu. Asilijeva kamera i dekor rekreairaju mondrijanovske primarne boje Kineskinje dok arhivski kolaž tekstova i slika evocira ideje Audre Lorde, Juliusa Nyererea, američke političarke Shirley Chilsom (prva Afroamerikanka koja se kandidirala za predsjednicu) te suvremenih pjesnikinja Sonije Sanchez i Ursule Rucker. Vibrantna i konfrontirajuća filmska heritologija sastavljena je od tekstova, muzike i polemike dok Asilijeva kuća i njezini ukućani nastoje katalizirati prošle borbe u sadašnjost i budućnost.  

Nagrade i festivali: 

Cinéma du Réel (2020.) – najbolji film; Sheffield International Documentary Festival (2021); IndieLisboa International Independent Film Festival (2021) – TVCine Channels Special Award; FICUNAM Festival International de Cine UNAM (2021); Cinema Eye Honors Awards, US (2022) – nominacija za Heterodox Award; New York Film Festival (2020)