Tijekom ekonomskog booma 1960-ih na bogatom sjeveru Italije gradi se najviša europska zgrada. Na drugom kraju zemlje mladi speleolozi istražuju najdublju europsku spilju u zabačenoj i netaknutoj Kalabriji. Prvi put dosegnuto je dno ponora Bifurto, koje se nalazi 700 m ispod Zemlje, i njegova tiha crnoća. Stanovnici malenog susjednog sela ne osvrću se na pothvat ovih uljeza, no itekako ih primjećuje stari pastir u ravnici Pollino čiji se samotnjački život počinje isprepletati s putovanjem koje poduzima grupa istraživača. Frammartinov treći film Rupa snimljen je u južnoj Italiji, na granici susjednih regija Kalabrija i Basilicata koje ga i dalje nadahnjuju i gdje su snimljena sva njegova prethodna djela. Poput antropologa Frammartino zahvaća nepoznate dubine života i prirode te oživljava zaboravljene tradicije kroz film kao mistično iskustvo. Djelo je to organske ljepote – gotovo bez riječi.
Nagrade i festivali:
Venice Film Festival (2021) – Specijalna nagrada žirija, nagrada FEDIC, nagrada za najboljeg snimatelja; Golden Ciak Awards (2021) – najbolji zvuk i najbolja fotografija; London Film Festival (2021); Seville European Film Festival (2021)
Michelangelo Frammartino rođen je u Milanu 1968. godine. Studirao je arhitekturu na Politecnico di Milano gdje je razvio interes za odnos između fizičkog prostora i fotografskih slika, videa i filma. Nakon diplome upisao je Civica Scuola del Cinema Milan. Njegov debitantski film Il Dono (2003.) snimljen je bez budžeta u selu njegovih roditelja u Kalabriji. Imao je svjetsku premijeru u Locarnu, osvojio Grand Prix u Annecyju te Nagradu žirija u Solunu i Varšavi. Njegov drugi film Le Quattro volte (2010.) prikazan je u Cannesu gdje je osvojio Europa Cinemas Label nagradu a kasnije i glavnu nagradu na CPH:DOX. Njegova instalacija Alberi (2013.) predstavljena je u MoMA-i te Centre Pompidou, kao i mnogim drugim muzejima.
