Visoko u planinama Sjeverne Osetije krije se zabačeni rudarski gradić Mizur. Nakon teškog doživljaja tijekom čečenskih ratova Zaur je ovdje preselio zajedno sa svojom djecom Adom, Akimom i Dakkom. Zaur je strog otac koji iznad svega cijeni disciplinu i ne razumije razliku između skrbi i pretjerane brižnosti. Njegov najstariji sin Akim već je pobjegao od oca i zaposlio se u najbližem većem gradu Rostovu. Mlađi brat Dakko još ne zna što želi od života a sestra Ada aktivno planira svoj bijeg. Ona je odrasla žena no otac je i dalje tretira kao dijete. Ada shvaća da neće biti lako istrgnuti se iz očeva zagrljaja i početi novi samostalni život. Akimov nenadani povratak izvući će na površinu neizgovorene i nezacijeljene obiteljske traume. Redateljica pokazuje impresivno razumijevanje ljudske psihologije te koristi filmski jezik da bi prenijela složene emocije. Priča je to o mladim ljudima koji se bore za svoju slobodu. No istovremeno Kovalenko pokazuje kako je teško, pa i nemoguće doista iskusiti takvu slobodu kad je konačno steknete. Inspiraciju crpi iz Faulknerova romana Uljez u prašinu – priče o teretu slobode koju je ponekad teže podnijeti od zatočeništva. Ideja o teretu slobode povezana je s teretom sjećanja. Gradić u kojem rudnici odavno ne rade i vrijeme kao da je stalo, postaje mjesto za sakriti, sačuvati, zatvoriti nešto ili nekoga. U svijetu koji je i dalje prožet minulom katastrofom čin zaborava postaje čin nasilja.

Nagrade i festivali:

Cannes Film Festival (2021) – najbolji film u sekciji Un Certain Regard; Europske filmske nagrade (2021) – najbolja montaža; Jerusalem Film Festival (2021) – najbolji film; Denver International Film Festival (2021) – posebno priznanje; San Sebastián International Film Festival (2021); São Paulo International Film Festival (2021); Zurich Film Festival (2021); Nagrade Ruskog društva filmskih kritičara – najbolja režija, scenarij i glavna glumica