Svaki put kada se žena svlači da bi prodala neki proizvod – ja sam ta koju svlače. Ja sam ta koju tretiraju kao izložak. Ja sam ta koju preziru. Ja sam ta koju žele. Ja sam ta koju kritiziraju. Ja sam ta koju kupuju.
Filmski protest protiv rigidnih spolnih uloga koje nameće društvo snimljen na vrhuncu drugog vala feminizma. Žene iz različitih generacija odgovaraju na jednostavna ali kompleksna pitanja o tome što znači biti žena. “Žele li sve žene postati majke?” “Kako biti žena izvan muškog mišljenja?” “Ako je naša seksualnost namijenjena samo pružanju užitka i rađanju djece, kako da je živimo?“ Varda niz klasičnih feminističkih slogana svoga doba (“Ne mogu više podnijeti da me vole mizoginisti.” / „Živjeti u ženskom tijelu znači živjeti u stalnom proturječju.“) pretvara u uzbudljivo filmsko iskustvo, iako iz današnje perspektive pomalo naivno i jednodimenzionalno (usprkos intergeneracijskom presjeku te prizivanju višeglasja i dalje dominira glas bijele heteroseksualne žene). Zahtjev za autonomijom izbora i redefiniranjem onoga što podrazumijevamo pod pojmom žena. (Dina Pokrajac)
