Film je dostupan online na platformi volimdokumentarce.net te ga možete pogledati na linku.
Godina 1992. poznata je kao godina u kojoj se Španjolska ponosno predstavila međunarodnoj zajednici kao progresivna i prosperitetna zemlja kroz organizaciju Olimpijskih igara u Barceloni i svjetske izložbe EXPO u Sevilli. Međutim, redatelj Luis López Carrasco izvlači na površinu manje poznate povijesne događaje koje se rijetko spominje u službenom narativu. Iste godine zapaljen je regionalni parlament u Cartageni (autonomna zajednica Mursija) tijekom burnih protesta protiv zatvaranja raznih lokalnih tvornica i čitavih industrija. Carrasco stvara zanimljiv dijalog između suvremene španjolske svakodnevice i gotovo zaboravljenog komadića političke povijesti koji otkriva nadolazeću eroziju radničkih prava i neoliberalnu agendu vodećih aktera EU-a. Poprište rekonstrukcije je lokalni bar u Cartageni. u koji zalaze različite generacije – priče svjedoka, prosvjednika i štrajkaša kao i razgovori njihovih mlađih (i prilično politički apatičnih) kolega o temama kao što su klasna svijest, ekonomska kriza i degradirana uloga sindikata prezentirani su u formi split screena, a multiplikacija ekrana odgovara multiplikaciji perspektiva. Carrascov polemički komad spaja političko i eksperimentalno na način blizak seminalnom Informe general sobre unas cuestiones de interés para una proyección pública (Generalni izvještaj o nekim stvarima važnim za javno prikazivanje, 1977.) katalonskog sineasta Pere Portabelle.
(Dina Pokrajac)
Nagrade i festivali:
Cinéma du Réel (2020) – najbolji film; Rotterdam International Film Festival (2020); Barcelona Independent Film Festival (2020) – najbolji film; nagrada Libraries; Nagrade Goya (2020) – najbolji dokumentarac, najbolja montaža; Jeonju Film Festival (2020) – Posebna nagrada žirija; Seville European Film Festival (2020) – Glavna nagrada žirija; Thessaloniki Documentary Film Festival 2020 – Nagrada Zlatni Aleksandar; Mar del Plata Film Festival 2020 – najbolji film, Nagrada SIGNIS
Luis López Carrasco (1981.) španjolski je redatelj i pisac. Godine 2008. bio je jedan od osnivača kolektiva Los Hijos koji se bavio eksperimentalnim i dokumentarnim filmom. Njegovi radovi prikazani su na brojnim međunarodnim filmskim festivalima poput Locarna, Rotterdama, Toronta, New Yorka, BAFICI-ja i Viennalea, kao i u suvremenim umjetničkim centrima poput Museo Reina Sofía, Guggenheim Museum Bilbao, Centre Georges Pompidou i ICA London.
