Kino Tuškanac / Ponedjeljak 4. 10. / 17.00 + Online na Volimdokumentarce.net (4. - 10. 10.)

Mutna rijeka /

Argentina, 2020., 82’ DCP
Režija: Tatiana Mazú Gonzalez · Scenarij: Tatiana Mazú Gonzalez · Fotografija: Tatiana Mazú Gonzalez · Montaža: Sebastián Sanzottera · Produkcija: Florencia Azorín (Antes Muerto cine)

Film je dostupan online na platformi volimdokumentarce.net te ga možete pogledati na linku.

Upute za gledanje

Río Turbio ime je rudarskog gradića u argentinskoj pokrajini Patagonija. Ženama je ondje zabranjeno spuštati se u rudnike jer donose zlu kob. Praznovjerje služi da bi se ženama zabranio pristup, a Tatiana Mazú González, izvorno iz tog gradića, tome se suprotstavlja. Njezin pothvat vođen je priručnikom vojne strategije O ratu pruskog generala Clausewitza. Precizno i odlučno redateljica polazi od mračnog osobnog iskustva i snima film o tišini žena koje žive u muškim selima te im vraća glas koji je lokalna mačistička tradicija gurnula u drugi plan. Taj matrični, nedostupni, zabranjeni rudnik, kojemu svi i sve gravitira, rijetko se prikazuje. Tihi krajolici turobne ljepote rastvaraju se u dugim, statičnim kadrovima koji su prigušeni snijegom, kapljicama rose i napuklim ledom. Njima odzvanjaju ženski glasovi, njihove priče o borbama u koje su odavno uključene i koje streme popravljanju radnih uvjeta u ubojitom rudniku. Film balansira između vidljivog i nevidljivog, slušanja i izbjegavanja dok se rudarska mašinerija, odsutna iza klinički preciznih crteža, postupno razotkriva. Režim slika, njegovi kadrovi i kretanje kamere posvećeni su reprezentaciji zajednice koja živi uz naslovnu rijeku i secira njezine turbulentne izvore i mutne dubine. (DP)

Nagrade i festivali:

FID Marseille (2020) – nagrada Georges de Beauregard; Mar del Plata Film Festival (2020); Open City Docs Fest (2021)

Tatiana Mazú Gonzalez (1989.) rođena je u Buenos Airesu. Živi na rubu grada s mačkama i biljkama u nekadašnjoj kući svoje bake. Vizualna je umjetnica te režira dokumentarne i eksperimentalne filmove. Nekada je htjela biti biologinja ili geografkinja a danas istražuje veze između ljudi i prostora, mikroskopskog i beskonačnog, osobnog i političkog, djetinjeg i mračnog. Snima filmove, fotografira, crta, dizajnira i šiva. Godine 2015. sudjelovala je na Berlinale Talents. Zajedno s Manuelom Embalseom montirala je Owner’s Portrait Joaquína Maita (Najbolji debitantski film na IDFF Ji.hlava 2018.). Bila je dio militantnog filmskog kolektiva Silbando Bembas. Little Red Riding Hood (2019.) i Mutna rijeka (2020.) njezini su prvi samostalni filmski uradci.