Pune dvije minute sve što vidimo su gležnjevi, gole noge i asfalt. Svaki put kad noga udari tlo čuje se potmuli zvuk koji prati ubrzano disanje trkača. Ritam je stabilan no kadar je nabijen urgentnošću. Trkač je Félix Bruzzone, pisac koji živi u blizini vojne baze Campo de Mayo na rubu Buenos Airesa. Riječ je o najvećoj vojnoj bazi u Argentini gdje je tijekom nekadašnje diktature bio smješten zloglasni kamp za pritvor i mučenje političkih neistomišljenika. Bruzzoneovo istraživanje i iskustva služe kao okosnica Perelova filma Kamuflaža. Svoju motivaciju objašnjava u voice-overu: njegova majka oteta je od vojske, nestavši dok je bio nedonošče. Tek nakon što je kupio kuću u blizini Campo de Mayo saznao je da je tamo i umrla. Što učiniti s ledinom na kojoj je vojska ubijala svoje oponente prije 45 godina? Bruzzone u nizu uprizorenih susreta razgovara s lokalnim stanovnicima. Agent nekretninama naslađuje se nad rastom cijena, nenadani okršaj s vojnicima ispada bolje nego očekivano, preživjela iz logora opisuje s koliko se otpora susrela pri podizanju spomenika, a kamoli memorijalno-dokumentacijskog centra. Bruzzone nastavlja trčati, neumorno.
Nagrade i festivali:
Berlinale Forum (2022); Buenos Aires International Festival of Independent Cinema (2022); Cinéma du Réel (2022); IndieLisboa International Independent Film Festival (2022); Visions du Réel (2022)
Jonathan Perel rođen je 1976. u Buenos Airesu, Argentina. Ima umjetničku diplomu i radi kao vizualni umjetnik, filmaš i producent. Njegov film Korporativna odgovornost prikazan je 2020. u Berlinale Forumu.
