Politički kabaret crvena je prijetnja koja povezuje sve BRD-ove filmove Adenauerove ere o kojoj se premalo raspravljalo: od osnivačkih godina mlade nacije (Herrliche Zeiten Erica Odea & Günthera Neumanna, 1949./1950.), preko njezina najegzaltiranijeg trenutka međunarodne slave 1958. (zahvaljujući Das Mädchen Rosemarie Rolfa Thielea i Wir Wunderkinder Kurta Hoffmanna), do tog specifičnog trenutka kad stari poredak još uvijek nije nestao (Drug Münchhausen), a novi još nije dokraja uspostavljen (Die Tote von Beverly Hills Michaela Pfleghara, 1964.). Kaustično-komična okosnica mnogih takvih uradaka jest Wolfgang Neuss: pisac-glumac-komičar-kontraš postao je junak mnogih domaćih napušenjaka jer je potpaljivao u javnosti kada se mnogi drugi nisu usudili. Drug Münchhausen jedini je Neussov redateljski uradak (iako Wir Kellerkinder iz 1960. godine možemo sa sigurnošću smatrati njegovim filmom, a ne filmom Wolfganga Bellenbauma koji je potpisan kao redatelj). Nuess je ovdje u svojem najčudnijem izdanju: priča o dva farmera na unutarnjoj njemačkoj granici koji se sukobljavaju oko toga čiji je sustav produktivniji – odjednom se pretvara u bizarnu priču smještenu u SSSR koja se vrti oko svemirskog projekta koji u konačnici dovodi našeg nesretnog protagonista ne na Veneru nego u naturistički rezort na sjeveru BRD-a… Postoji razlog zašto su normalniji filmovi koristili Neussa samo u homeopatskim dozama; a potpuni neuspjeh filma vjerojatno ne iznenađuje. Ipak: nikad nećemo vidjeti bolji dokumentarac o šund-paranoičnoj fantaziji kasne Adenauerove ere u BRD-u od Druga Münchhausena.