Prikladno je da je DEFA-in prvi dugometražni igrani film o antifašističkom podizanju zaštitnog zida na kraju ispao zenit DDR-ovskog modernističkog stila, pean moći stvarnosti koju doživljavamo potpuno neposredno – to je djelo koje je moglo biti napravljeno samo u filmskoj kulturi u kojoj je direktan film bio od primarne estetsko-ideološke važnosti, kao što je bio u DDR-u. Najupečatljivija je sudbina produkcije: projekt je već bio u pripremi kada je 13. kolovoza počela izgradnja Zida. Vogel je tada odlučio promijeniti priču, povezati je s aktualnim događajima, te je počeo snimati bez završena scenarija; dijelovi filma stoga su improvizirani, a brojne scene snimljene su skrivenom kamerom. Čini se da su svi involvirani u …i tvoja ljubav također shvaćali da stvaraju povijest – u više pogleda: snimali su događaje kako se razvijali pred njima, stvarajući pritom službeni narativ koji će ih objasniti budućim generacijama. Prikladno, …i tvoju ljubav također odlikuje intrigantan miks stilova: dijelovi filma imaju grubu, sirovu i nepristojnu vérité oštricu, drugi zbunjuju svojom socrealističkom stilizacijom – jer to je itekako film o herojima, ljudima koji stoje uz svoju državu i njezine ideale; neki se možda kolebaju, neki čak i pokleknu, no većina je, kako sugerira film, uz partiju i njezine deklarirane ciljeve: odsječci DDR od remetilačkih utjecaja (tj. BRD-a). To što je stvarnost bila kompliciranija, druga je stvar.
